Odaberite knjigu!

cijena 150 Kn

 

Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

ČITALI SMO ZA VAS

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKIJPI NA LITICI - ISUSU KRISTU
Vice Blekić

TROGODIŠNJA GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

"Mislim pojti u Liku". Ovo je Crikva živa kamo ja idem i potribuje okolo onih duš truditi se!" (Pop Marko Mesić)
Nije bilo lako popu Marku Mesiću (1640.-1713.) otići u Liku. Opustošena, iseljena, a bez prometnih pomagala. Meni je danas lakše, jer suvremene ceste i "četiri kotača" skraćuju daljine. Pustoši i danas ima.

Crkva Gospićko-senjske biskupije je i danas živa.
Najmlađa je hrvatska biskupija. U srpnju (25.) navršila je tri godine. Gospićko-Senjska biskupija baštini život, vjeru i kulturno bogatstvo Senjske, Krbavske, Modruške i Otočke biskupije iz slavnih i teških dana naših preda u kršnim gorama, ubavim dolinama i na sinjemu moru. Lika sa svojom Biskupijom središnjica je naše lijepe Hrvatske, poveznica njezina sjevera i juga i najčišći izraz hrvatskoga bića, nadaleko znana kao plemenita i gostoljubiva, siromašna i čestita.

POVIJEST LIKE I NJEZINA SADAŠNJOST

Povijest Lici nije bila sklona. Vojske su je napadale i ubijale, komadale i protjerivale, mijenjale njezine granice, zatirale i odnosile ih. Zato Ličana ima svugdje po svijetu, a oni koji su ostali s bolnom čežnjom obnavljaju uspomene na dane davne, na uljudbu u Krbavi i Kosinju, kada su duhovni pregaoci drugima davali i od drugih donosili duhovnost i uljudbu. Treba se samo sjetiti Šimuna Kožičića Benje (o. 1460.-1536.), Sebastijana Glavinića (1632.-1697.), Martina Brajkovića (1668.-1708.), Ivana Benzona, Mirka Ožegovića (1775.-1869.) i Marka Mesića, tih biskupa, pisaca, duhovnih pastira, znanstvenika, nakladnika i ratnika.

U naše dane u Lici je niknula sveta mladica fra Ante Tomić, franjevac-kapucin, o kojemu se prikupljaju podatci za pokretanje postupka za njegovo proglašenje blaženim. Bila je mudra i providonosna odluka Svetoga Oca Ivana Pavla II. koji je oživio sjedište Biskupije u Lici i imenovao joj prvoga biskupa dr. Milu Bogovića (1939.). U sretnomu spoju povijesnoga trenutka uskrsnule Hrvatske i postavljanja Županijskoga središta u Gospiću, da bi se obnovila biskupija u hrvatskomu zemljopisnom žarištu, ostvario se nepovratni korak popa Marka Mesića "mislim pojti u Liku. Ovo je Crikva živa i potribuje okolo onih duš truditi se!"

OSTVARUJE SE SAN HRVATSKE LIKE

Dosanjan je san mnogih naraštaja, koji su željeli vidjeti svoga biskupa u gorovitoj Hrvatskoj. On će s njima živjeti, razumjeti ih, sokoliti, upućivati, krijepiti ih u vjeri i primjerom pokazivati da u Lici treba živjeti i opstati kao svoj na svomu. Oživjele su uspomene na ličke biskupe iz minulih stoljeća, na knezove i domoljube, na Krbavu, Otočac i Modruš, na Grad pod Nehajem i njegove škole, uskoke i književnike, na oca domovine Antu Starčevića (1823.-1896.), na utvrde i samostane s pavlinima, domonikancima i franjevcima, na biskupe iz Like diljem Lijepe naše, u kojoj romoni hrvatska riječ, meka kao pahuljica i zvonka kao breza.
Odmah su se počele pregledati arheološke zbirke, temelji gradova, crkava i pismohrane. Zato Hrvat zadovoljnije obilazi ličke krajolike i sva ta područja koja mu šapću kako je kucalo hrvatsko i kršćansko srce na njivama, u kućama, sa stadima, u vojnim postrojbama, u pjesmi i igri, uz šum vodenica, u ribarenju na Gacki, u gradnji cesta i pruga, u tihomu znanstvenom radu, u bogoslužnim zborovima, u obiteljskom disanju, u čarobnim pričama, u druženju s vukovima i medvjedima, kosovima i slavujima, u zajedništvu nakon naporna posla i u svečane dane u posebnim nošnjama.

Više nego prije, počelo nas je zanimati sve o životu onih koji su otišli preko Oceana u potrazi za kruhom i o njihovim potomcima. Otkada nam se ponovno rodila Hrvatska i Biskupija, Velebit se još ponosnije sa svojom Vilom usmjerio k nebu, dično i prkosno, pobožno i zahvalno. Kapela se otvara širokoj cesti, da Jug i Sjever budu bliži i brži, u bratskomu zagrljaju i izmjeni dobara. Evo kako za čas zemlja mala, Hrvatska nam draga, sa središnjom Biskupijom, Gospićko-senjskom, postade velika, znana i važna.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA I NJEZINE NOVOSTI

Danas ona na 8.200 kvadratnih kilometara, ima oko 70.000 katoličkih vjernika, uglavnom, domaćih od davnina. U doba domovinske boli, iz koje se rodila nova i slobodna Hrvatska, pridošlo je iz Bosne oko 6.000 vjernika, koji su se udomili i snašli sa starosjedilačkim stanovništvom.

Biskupija ima pet dekanata: Gospićki, Ogulinski, Otočki, Senjski i Slunjski, s osamdeset pet župa. Ustanovljena su i rade sva važna biskupijska tijela: Svećeničko vijeće, Zbor savjetnika (konzultora), Biskupijsko pastoralno vijeće, Senjski kaptol, Caritas, Katehetski ured, sa sjedištem u Otočcu, Obiteljsko vijeće i savjetovalište, sa sjedištem u Ogulinu, u kojemu je i Karitasov dom za starije i nemoćne Biskup Srećko Badurina. Ustanovljena je i udruga Sabor mladih u kojoj su predstavnici iz svih dijelova Biskupije, pa Udruga katoličkih muževa Papa Ivan VIII., sa sjedištem u Gospiću, koja je primljena u međunarodnu udrugu katoličkih muževa, te križarsko bratstvo Dragutin Kukalj i Hrvatski katolički zbor Mi, u Ogulinu. Sjemeništarci se školuju u Zadru, a bogoslovi u Rijeci. U Baškim Oštarijama ureduje se Kuća susreta, koja će imati više od četrdeset postelja. Ona će biti mjesto za duhovne susrete svih uzrasta.

TISAK I DRUGE NOVOSTI U GOSPIĆKO-SENJSKOJ BISKUPIJI

Gospićko-senjska biskupija ima svoj Glasnik, koji izlazi četiri puta godišnje. Zajedno s Riječkom nadbiskupijom, s kojom je u Materici (Metropoliji), objavljuje mjesečni list Zvona; list Sabor mladeži Gospićko-senjske biskupije Osvit, koji izlazi nekoliko puta godišnje; u Ogulinu list Zajednica ogulinskih vjernika - ZOV; za sve župe u Dekanatu, u Slunju godišnjak Mostovi; u Senju Svjetionik, koji izlazi više puta godišnje, u župi Zagorju kraj Ogulina, godišnjak Kolišće; u Generalskomu Stolu, župni glasnik Obraćenje, a u župi Lešću na Dobri, Glasnik župa Lešće na Dobri i Trošmarije.

Na području Biskupije postoje četiri krugovalne postaje za vjerska krugovalna odašiljanja: u Gospiću, Otočcu, Senju i Ogulinu, koje redovito prenose i nedjeljnu misu. Vjerska se pouka održava u školama i župama, a drže se i duhovne obnove u školama, Vojsci i Policiji. Oštećene i porušene crkve u Domovinskomu ratu uglavnom su obnovljene ili su ponovno izgrađene, pa u Biskupiji zvone crkvena zvona, koja navješćuju uskrsnu radost ljudima i prirodi.

DUŠOBRIŽNIŠTVO U BISKUPIJI

U Gospićko-senjskoj biskupiji radi trideset pet biskupijskih svećenika, a tri su u mirovini i šest redovničkih. Postoje i tri muške redovničke zajednice: franjevci splitske Redodržave u Gračacu, franjevci kapucini u Karlobagu i franjevci trećoreci u Ogulinu. Ovih su dana hercegovački franjevci preuzeli župe u Plaškomu i Saborskomu, tom znaku hrvatskih nesreća u Domovinskomu ratu, u kojemu je ove godine na temeljima porušene sagrađena nova crkva, po uzoru na stare krbavske crkve i planinske kuće.

U Biskupiji rade i sestre redovnice: Zajednica Presvetoga Srca Isusova. Ona ima samostan u Otočcu, a sestre rade u Gospiću, Ogulinu i Slunju. One su dušobrižničke radnice kao vjeroučiteljice i voditeljice crkvenoga pjevanja. U Ogulinu su tri sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Jedna sestra je vjeroučiteljica, a dvije rade u bolnici.

SVETIŠTE GOSPE OD KRASNA
Hrvatska je Marijina zemlja, s njezinim svetištima. U njima se, pod okriljem nebeske Majke, hrvatski vjernici rado okupljaju i kršćanski zboruju. U Gospićko-senjskoj biskupiji su tri poznata svetišta: Krasnarsko - u Krasnu na Velebitu, Svetište Majke Božje od Čudesa u Oštarijama kraj Ogulina, i u Trošmariji Gospa od Utjehe - također u Ogulinskomu dekanatu.

Gospa od Krasna zaštitnica je Biskupije. Nju su hrvatski hodočasnici svojim hodočašćem svrstali medu najpoznatija Marijina svetišta u Hrvatskoj. U tu velebitsku Marijinu kuću, od 1641. godine, dolaze hodočasnici. U njoj ispunjavaju svoje zavjete, pjevaju njezine pjesme, krijepe se kršćanskim naukom, nastojeći se okrijepiti za tegobni ovozemaljski život. Majci Božjoj od Krasna mnogi hodočaste. Napisano je godine 1860.: - Sva Gornja krajina, Primorje i Otoci kvarnerski jug od pamtivijeka... tako općenito da ih je malo koji ne bi bar jednom na godinu posjetili tu vrlo starodavnu crkvicu i poklonili se čudotvornoj slici...

Danas do svetišta i hotela koji će primiti i one koji žele ostati u svetom ozračju i tišini i koji dan više, vodi asfaltna cesta. Tu su se hodočasnici krijepili nebeskom hranom i Marijinom utjehom i hrabrili se u Domovinskomu ratu. Zato nije čudno da su bili tako hrabri, jaki i čovječni u srazu s moćnim oružjem i slijepom mržnjom. Jer, oni su u njoj gledali Najnzočniju Odvjetnicu Hrvatske, zvijezdu vodilju i zastavu, pod kojom su se borili za "krst časni i slobodu zlatnu".

SVETIŠTE MAJKE BOŽJE OD ČUDESA I B.D.M. OD UTJEHE

Svetište Majke Božje od Čudesa u Oštarijama, spomenik je srednjovjekovnoga hrvatskog gotičkog crkvenog graditeljstva na razini stolne crkve, šezdeset metara duga i dvadeset metara široka, iz 1450. ili 1451. godine. Trebala je biti sustolna crkva, ali je ostala samo župna i hodočasnička manja crkva. U njoj se, prema izjavi blagopokojnoga stožernika Franje Kuharića, svjedoči "nakon duge i trnovite povijesti, svijest o neuništivosti vjere i života koji Duh Životvorac oživljuje."

Svetište Blažene Djevice Marije od Utjehe u Trošmariji, iz 1776. godine, na prvu nedjelju u srpnju i u subotu uoči nedjelje i danas okuplja vjernike izbliza i izdaleka, koji traže kršćansku utjehu na životnomu putu, zazivajući je: Utjeho žalosnih, moli za nas!

CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI

Vjernici Gospićko-senjske biskupije pamte mnoge lijepe i tužne događaje. U lijepima nisu obijesni, a u tužnima se ne predaju. Na spomen Krbavske bitke, koja se dogodila 9. rujna 1493. godine, a u kojoj je izginuo "cvijet staroga hrvatskoga plemstva", više od deset tisuća vojnika, bit će sagrađena u Krbavi (Udbini) Crkva hrvatskih mučenika. Nadamo se da će kamen temeljac, koji je blagoslovio papa Ivan Pavao II. ove godine u Rijeci, na svomu trećemu posjetu Hrvatima u Hrvatskoj, biti položen upravo 9. rujna i tako nas podsjećati na povijest, mučeničku i slavnu, jer iz nje smo rođeni i jesmo to što jesmo: puk hrvatski, vjeran Bogu i Rimskoj Crkvi.

BISKUPIJA OPSTALA ZAHVALJUJUĆI STIJENI - ISUSU KRISTU

Biskupija Gospićko-senjska mlada je po imenu a mudra po stoljećima kršćanskog života. Nosi oznake hrvatskoga kršćanskog naroda. Neka Biskupije na ovom području!

Novo vrijeme omogućuje i nove mogućnosti života. Ima oranica i vode, modro je more sa stotinu kilometara obale. Tu su biseri ljepote: Plitvička jezera, Kapelsko gorje, Velebit, Bjelolasica i Klek. Ceste nas povezuju, škole se grade, zvonici pozivaju na bogoslužna zborovanja.

Svoji smo na svomu, u slobodnoj Hrvatskoj. Vjernici ove Biskupije živjet će u zajedništvu s drugim hrvatskim biskupijama i pridonijet će zajedničkoj hrvatskoj i katoličkoj dobrobiti. Gospićko-senjska biskupija, kao i sva Hrvatska sa svojim biskupijama, zbog svoje ljepote, trpi prijeke poglede pohlepnih očiju. Ona je uvijek na pijesku, ali opstaje, ("Na pijesku je, al' još tu je". V. Nazor). Ona ima hranjivu mekotu, iz koje raste, i liticu, na kojoj opstaje, a to je mekota Evanđelja i litica Krist Gospodin.

- Područje nove biskupije bilo je nekada i demografski i gospodarstveno i kulturno i vjerski veoma bogato. Ono duže vremena nije takvo; ono je previše okrenuto u pravcu traženja pomoći izvana... Bit će potrebno i riječju i primjerom tumačiti mnogima kako nam je potrebna njihova ruka pomoćnica. Ali pored toga trebat ćemo uložiti sve svoje umne i fizičke snage kako bismo dorasli do toga da možemo ne samo steći što je potrebno nama ovdje, nego da i drugi, naš bližnji, može računati s našom rukom pomoćnicom kada se nade u potrebi. Tu ne mislimo samo na materijalnu pomoć, nego i na pomoć u svećenicima i redovnicima. To je pravi karitas. - (Dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup)