ČITALI SMO ZA VAS

HAAŠKI SUD-

>ZAJEDNIČKI ZLOČINAČKI POTHVAT<

Što je to?

UVOD
Hrvoje Hitrec

Republika Hrvatska, srednjoeuropska i mediteranska zemlja, ostvarila je državnu samostalnost 1991. godine. Od 1992. članica je Ujedinjenih naroda.

Hrvatska je 1991. postala je žrtvom agresije Srbije i Crne Gore, te njima podložne jugoslavenske armije i pobunjenih Srba u samoj Hrvatskoj. Cilj agresije bio je stvaranje >velike Srbije< u čijim su se granicama trebali naći znatni dijelovi Hrvatske.

Gotovo trećina Hrvatske bila je okupirana, a Srbi su unutar hrvatskoga državnog teritorija uspostavili terorističku paradržavu. Hrvatsko pučanstvo je na tim područjima likvidirano ili protjerano.

Mirovne snage UN ušle su u Hrvatsku 1992., ali se nisu rasporedile na granicama Republike Hrvatske, nego na crtama srpske paradržave u Hrvatskoj, koja je tako nastavila egzistirati i u sljedećim godinama. Usprkos mirovnim snagama, nastavljen je genocid nad preostalim hrvatskim civilima.

Hrvatsko državno vodstvo je u mnogo navrata upozoravalo Ujedinjene narode, Vijeće sigurnosti i generalnog tajnika UN na neodrživost takvoga stanja. Rezolucijom Ujedinjenih naroda još je jednom potvrđena teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske, ali se stanje na terenu nije promijenilo. Hrvatska je bezuspješno pokušavala riješiti problem mirnim putem.

Situacija se počela mijenjati tek nakon srpskoga masakra nad muslimanskim stanovništvom u bosanskoj Srebrenici koja je bila pod zaštitom UN. Kada je ista sudbina zaprijetila gradu Bihaću, u blizini hrvatske granice, međunarodni čimbenici prihvatili su realnost da samo tada već snažna hrvatska vojska u koordiniranoj akciji s postrojbama Hrvata u BiH, može spasiti obraz Ujedinjenih naroda. Da bi se ostvario taj plan, hrvatska vojska je prethodno morala osloboditi okupirana područja u središnjoj i južnoj Hrvatskoj, te tako izbiti na granicu sa Bosnom i Hercegovinom. U tom trenutku poklopili su se interesi međunarodne zajednice i Republike Hrvatske.

U vojno-redarstvenom akciji Oluja početkom kolovoza 1995. hrvatska vojska je u nekoliko dana oslobodila velik dio svoga do tada okupiranog teritorija. Srpska paradržava u Hrvatskoj prestala je postojati. Civilno srpsko pučanstvo napustilo je područje tzv. >Krajine< prije dolaska hrvatske vojske, po zapovijedi srpskoga vojnog vijeća.

Hrvatska vojska je zatim, sukladno sporazumu s vodstvom Bosne i Hercegovine ušla na teritorij BiH, te spasila civile u Bihaću, koji je bio okružen srpskim snagama. Potom je, zajedno s muslimanskom vojskom, krenula prema sjeveru BiH, oslobađajući velika područja, što je rezultiralo prekidom rata u Bosni i Hercegovini, te omogućilo Daytonski sporazum.

Operacija Oluja bila je s političkoga stajališta legitimna akcija punopravne članice UN, izvedena u skladu s međunarodnim pravom, uz znanje i nadzor međunarodne zajednice. S vojnoga stajališta, Oluja je izvedena profesionalno i vojnički korektno, što su potvrdili brojni promatrači i diplomati, kao i strani vojni savjetnici.

Međutim, Tužiteljstvo Suda u Haagu, zanemarilo je navedene činjenice te optužilo - uz hrvatske generale koji su vodili Oluju - i cijeli tadašnji hrvatski vojni i politički vrh za >zajednički kriminalni pothvat< sa ciljem >istjerivanja Srba iz Hrvatske<.

Riječ je o bezočnom krivotvorenju povijesti s namjerom da se inkriminira hrvatski Domovinski rat, diktira politička budućnost Republike Hrvatske i nametne teška hipoteka hrvatskom narodu koji se herojski izborio za svoju slobodu i samostalnost.

Haaški Tribunal, a posebno njegovo Tužiteljstvo moraju s razine svojih utemeljitelja biti upozoreni da je na kušnji vjerodostojnost plemenite ideje, koja se u praksi pretvorila u svoju suprotnost.

Intelektualci, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog vijeća, ne pristaju da Hrvatska još jednom - nakon što je stradala u agresiji - bude žrtvom neutemeljenih podmetanja i prozirnih političkih manipulacija. Poradi toga Hrvatsko kulturno vijeće će kontinuirano održavati skupove s temom odnosa Haaškoga suda prema Hrvatskoj i Hrvatima. Prvi stručno-znanstveni skup održan je u Zagrebu 9. lipnja 2006. pod naslovom >Haaški sud - zajednički zločinački pothvat, što je to?<, a sudionici su bili ugledni znanstvenici, pretežito povjesničari i pravnici.

U ovom zborniku tiskana su izlaganja dr. Milana Vukovića, suca Ustavnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Vrhovnog suda RH u vrijeme Domovinskoga rata, povjesničara dr. Robina Harrisa, svojedobnog političkog savjetnika britanske premijerke Margaret Thatcher, dr. Mile Bogovića, povjesničara i biskupa Gospićko-senjske biskupije, povjesničara dr. Josipa Jurčevića, znanstvenog suradnika Instituta Ivo Pilar, prof. dr. Marka Samardžije, predstojnika katedre za hrvatski standardni jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, mr. sc. Luje Medvidovića, pravnika i književnika, novinara Marka Barišića, te akademika Josipa Pečarića, redovitog sveučilišnog profesora matematike.

Hrvoje Hitrec

predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća