Odaberite knjigu!

cijena 150 Kn

 

Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

"OVO JE SRBIJA. I KNIN IMA KOSOVO"

Velikosrpski je stav kako Srbi ne žele iz Jugoslavije - a ukoliko Hrvati idu iz Jugoslavije, mogu samo s teritorijem izvan granica "velike Srbije"
Nakon izbora velikosrpska taktika u Hrvatskoj nastoji izazivanjem i insceniranjem dokazati tvrdnju da je nova vlast "ustaška"

Srbi iz Hrvatske, jednako kao i u Bosni i Hercegovini, u velikom su broju prihvatili velikosrpske ideje, retoriku, mitove, planove i ciljeve. U Hrvatskoj su tako u krajevima gdje su živjeli u značajnijem broju, već 1989. započeli s uvozom velikosrpskih mitinga, kao predigrom balvan revolucije koja će kulminirati terorističkim akcijama i presijecanjem cestovnih i željezničkih komunikacija diljem Hrvatske.
U Kosovu kod Knina pokraj pravoslavne crkve Lazarica, Srbi 9. srpnja 1989., organiziraju mini Gazimestan, također povodom 600. obljetnice kosovske bitke, na kojemu sudjeluje oko 50.000 Srba, tada još većinom iz Srbije. Glavne poruke: "Slobo, slobodo", "Ovo je Srbija", "I Knin ima Kosovo", "Ne damo te zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića" - dovoljno govore same za sebe. Na tom skupu prvi puta se javno čuje poruka: "Druže Slobo, šalji nam salate - mesa ima, klat ćemo Hrvate!".

Počeo raspad države
Dan ranije u Kninu je održana svečana akademija povodom obljetnice kosovske bitke, dok je u manastiru Krka održana svečanost posvećenja nove zgrade pravoslavne bogoslovije, koju je financijski poduprla SR Hrvatska, a u Kistanjama je Jovan Opačić utemeljio "Zoru", srpsko kulturno društvo u svrhu "zaustavljanja denacionalizacije i asimilacije Srba u Dalmaciji".
Za 1. prosinac 1989. godine (1. prosinca 1918. nastala je Kraljevina SHS) najavljen je srpski "miting istine" u Ljubljani, koji je Slovenija zabranila i on nije održan. U Ljubljani je sve završilo uhidbom tridesetak velikosrpskih mitingaša zbog narušavanja reda i mira, a među njima je bio i priličan broj pravoslavnih svećenika (samo iz Zagreba četvorica).
Da se kojim slučajem ne bi posustalo s izvozom "antibirokratske revolucije" izvan Srbije, Srpska pravoslavna crkva povodom ljubljanskih uhićenja priopćuje Predsjedništvu SFRJ, a ne SR Sloveniji, da poziva svoje pravoslavne vjernike na građansku neposlušnost. Već 2. prosinca u Srbiji je započeo bojkot slovenskih proizvoda, a mnoga poduzeća raskidaju poslovne ugovore sa slovenskim partnerima. Jugoslavija se počela raspadati po šavovima.
U međuvremenu u Hrvatskoj je utemeljena Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), čiji se Inicijativni krug okupio 28. veljače 1989. u DKH, kako bi prekinuo "hrvatsku šutnju". Na čelo HDZ-a dolazi gospodin dr. Franjo Tuđman. U Savezu komunista Hrvatske 12. prosinca 1989. opredijelili se za višepartijski sustav. Dan kasnije na čelo Centralnog komiteta dolazi drug Ivica Račan.

SKJ velikosrpska poluga
Godina 1990. počinje 14. izvanrednim kongresom SKJ (22. siječnja), na kojemu se ta komunistička stranka raspada i definitivno pretvara velikosrpsku polugu, a slovenski i hrvatski komunisti napuštaju kongres. Velikosrbi koriste svaki trenutak tijekom te godine kako bi se organizirali i mobilizirali. Pri tomu koriste i nove mogućnosti višestranačkog sustava.
U Donjem Lapcu su 30. siječnja 1990. održali skup o političkom organiziranju, na kojemu zaključuju kako je potrebno utemeljiti političku stranku i povezati je s nekom jačom strankom iz Srbije koja će nositi jugoslavensku orijentaciju. U Vojniću je 11. veljače održana utemeljiteljska skupština Jugoslavenske samostalne demokratske stranke (JSDS) na čelu s Milom Dakić, Milanom Vujnović, Mirkom Zorić i Vukašinom Zorić. Sedam dana kasnije osnovan je i u Zagrebu ogranak JSDS.
Veliki Zbor Srba održan je i u Karlovcu 15. veljače, na kojemu su govorili Miloš Vučković i Milić Knežević. U Kninu je 17. veljače 1990. utemeljena Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu s Jovanom Raškovićem. U Srbu je 26. veljače osnovan Mjesni odbor SDS-a s predsjednikom Davidom Rastovićem.
Na Petrovoj gori je 4. ožujka održan miting Srba na kojemu su govorili Dmitar Obradović, Dušan Pekić, Jandre Bjelivuk i Milka Kufrin, predstavnica SUBNOR-a Hrvatske. U Rijeci je 7. ožujka utemeljena Narodna radikalna stranka, kao ogranak iste iz Beograda, na čelu s Veljkom Guberina. Za predsjednika SDS-a u zagrebačkom ogranku izabran je odvjetnik Vlado Ivković.

"Psihoza evakuacije"
Srbi se organiziraju, dakako na velikosrpskoj nacionalnoj osnovi, u Topuskom (Srpsko kulturno umjetničko društvo "Sava Mrkalj"), Glini, Benkovcu... U Benkovcu na skupu HDZ - a 18. ožujka na predsjednika HDZ-a dr. Franju Tuđmana pokušan je atentat Srbina Boška Čubrilovića.
U toj i takvoj svesrpskoj mobilizaciji održan je prvi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj (22. travnja 1990.) i drugi krug (6. svibnja). Uvjerljivo pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica, dok u Kninu SDS dobiva 83 posto glasova pa u Sabor SRH ulaze tri srpska zastupnika: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba i Radoslav Tanjga.
Nakon izbora velikosrpska taktika u Hrvatskoj nastoji izazivanjem i insceniranjem dokazati tvrdnju da je nova vlast "ustaška". Tako već 18. svibnja 1990. dolazi do poznatog "slučaja Mlinar". Miroslav Mlinar, predsjednik benkovačkog mjesnog odbora SDS-a, samoranio se nožem, a slučaj je iskorišten kako bi Srbi "zamrznuli odnose" sa Saborom SRH. Iz Beograda stiže poruka Vuka Draškovića: "Još jednom apelujemo na razum Hrvata i pozivamo ih da se uljude".
Počela se dakle i u Hrvatskoj provoditi velikosrpska taktika Vase Čubrilovića, definirana u Beogradu, u Klubu kulture 7. ožujka 1937: "Da bi se istjerali Albanci treba izazvati lokalne nemire a potom ih ugušiti u krvi, srpskim seljacima podijeliti oružje i potpomoći ih vojskom; vatrom i mačem rušiti albanska sela, oskvrniti groblja, poubijati vjernike… valja stvoriti psihozu evakuacije". (Paolo Frusca, Genocidio nei Balcani nel nome della grande Serbia, Centro studi cattolici 'Mater Ecclesiae', Brescia, 1996.).

Srbofobična simbolika
U formalnom pogledu srpsko cijepanje ("kamen po kamen", I. Garašanin) hrvatskog teritorija za račun velikosrpske ideje započelo je u Kninu 6. lipnja 1990. kada Skupština općine Knin donosi "Odluku o pokretanju inicijative za formiranje Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like" (istodobno Jovan Rašković u Vukovaru 10. lipnja 1990. osniva SDS, te i u Okučanima 27. srpnja). Već 27. lipnja 1990. u Kninu donose "Odluku o formiranju Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like". Pokraj crkve Lazarice 1. srpnja proglašavaju "Zajednicu opština Sjeverne Dalmacije i Like".
Srpski milicajci 3. srpnja šalju protestno pismo Saveznom i Republičkom SUP-u o neprihvaćanju hrvatskog grba, kojega nazivaju "šahovnica", a istoga dana privremeno predsjedništvo terorističke "Zajednice opština…" upućuje poziv općinama s većinskim srpskim stanovništvom da se priključe toj "zajednici". U Kninu 5. srpnja Srbi na čelu s Milanom Martićem okružili milicijsku postaju, a na "mitingu podrške svojoj miliciji" zaključili "da se odbace svi pritisci uvođenja srbofobične simbolike".

U terorističkoj fazi
Na "Danima srpske kulture u Kninskoj Krajini", na Kninskoj tvrđavi govori srpski književnik Matija Bećković. U Srbu 25. srpnja održan je "Veliki srpski sabor" na kojemu govore Jovan Rašković, Jovan Opačić, Mile Dakić i Milan Babić. Taj "sabor" usvaja "Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda" i "Odluku o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća". U tom trenutku Srbi su prema Ustavu iz 1974. u Hrvatskoj susuvereni narod. Velikosrpski je stav kako Srbi ne žele iz Jugoslavije - a ukoliko Hrvati idu iz Jugoslavije, mogu samo s teritorijem izvan granica "velike Srbije".
Skupština Jugoslavije je 8. kolovoza 1990. dopustila višestranački sustav, a Borislav Jović, predsjednik Predsjedništva SFRJ, prima delegaciju Srba iz pobunjenog Knina (13. kolovoza). U delegaciji su Milan Babić, David Rastović i Bogoljub Popović. Četiri dana kasnije, 17. kolovoza 1990. godine Milan Babić, predsjednik Skupštine općine Knin, proglasio je ratno stanje! Umjesto komuniste Stipe Šuvara, za člana Predsjedništva SFRJ 24. kolovoza izabran je Stjepan Mesić (HDZ).
"Srpsko nacionalno vijeće" 30. rujna 1990. godine proglašava srpsku autonomiju, temeljem navodnog "plebiscita". Istodobno pobunjeni Srbi prelaze u izravnu terorističku fazu - blokiraju balvanima sve prilaze hrvatskom kraljevskom gradu Kninu, a Jugoslavenska samostalna demokratska stranka podnijela je tužbu pri Rusellovu sudu protiv Republike Hrvatske zbog "priprema genocida" nad Srbima.
Podsjetimo se, danas neke haaške optužnice podignute protiv Hrvata tvrde kako je Republika Hrvatska (zločinačka organizacija!) izvršila etničko čišćenje Srba iz Hrvatske. No, je li to istina ili nije, najbolje govore srpski izvori, ostali iza planiranog i organiziranog srpskog odlaska iz Hrvatske godine 1995., nakon temeljitog vojnog poraza njihovih terorističkih postrojba i paravojske.
(Nastavlja se)