FOKUS, 17. rujna 2004.

Dossier RSK (1)

Nenad Piskač

SEKRETAR SAVO ŠTRBAC, KOEFICIJENT 4,70

Kad se uzmu u obzir pismohrana i vrela tzv. RSK, više nije pitanje je li Savo Štrbac humanitarac ili zločinac

Na početku, dossiera o zločinačkoj tvorevini tzv. republici srpkoj krajini
podsjetimo se znakovite izjaveSave
Štrpca, šefa Srpskog društva Veritas iz Beograda: "Optužnica protiv Ante Gotovine redefiniše istoriju, ili, kako Račan voli, da kaže 'kriminalizira Domovinski rat' u tački 37 priznata je država, RSK, više ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u tački 39 potvrđeno je da je u pet napada na RSK, teritoriju zaštićenu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska, kao članica UN-a izvršila pet agresija na UN. .To otvara ogromne mogućnosti! Jer, ako se u Haagu dokaže krivica komandanta najznačajnijih hrvatskih vojnih operacija, na čemu mi radimo, onda će ti komandanti zvanično sloviti zaratne zločince, a akcije koje su vodili bit će zvanično zločinačke akcije. Rat koji čine zločinačke akcije nije 'domovinski' i obrambeni, već zločinački i agresorski.
Samom tim država koja je nastala na zločinu ne može nastaviti postojati, već se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je pirlika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredsstvima izborimo za pravo državnosti Republike Srpske Krajine." Tako u Beogradu. A ovako u Zagrebu - u srpskim novinama Novosti od 17. kolovoza 2001, pod naslovom Suočavanje sa zločinom, Nada Starijaš tvrdi:"Haške optužnice i ne sadrže ništa drugo osim srpske zločine. Možda za njih i nisu krivi samo Gotovina i Ademi, ali netko jest. Ako je pokojni vrhovnik bio glavni nalogodavac, oni će to morati reći u Haagu. Šteta je samo, zbog pijeteta prema žrtvama, što taj nalogodavac ne će zato moći odgovarati pred svjetskim sudom u Haagu, ali je utješno što svoje grijehe valjda ispašta na drugom svijetu, gdje ga ako stvarno postoji neka božja pravda progone duše njegovih nesretnih žrtava, koje je poslao na nebo, a onda im se i sam pridružio." (Novosti, Zagreb, Nakladnici: Srpsko narodno vijeće Zagreb i Zajedničko veće opštine Vukovar, za nakladnike Milorad Pupovac i Miloš Vojnović, list je financiran sredstvim. Ureda za nacionalne manjine Republike Hrvatske).

Savo Štrbac bio je "sekretar vlade", dakle, jedan od ključnih četnika zločinačke -rsk. Evo i nekih dokaza. "Poslovnik Vlade Republike Srpske Krajine", u članku 20. kaće: "Nacrt dnevnog reda priprema sekretar vlade". On se također zadužuje (čl. 29) "o vođenju i čuvanju zapisnika". Sekretar je u prijedlogu dnevnog reda određivao prijedloge "o kojima se odlučuje po skraćenom postupku". Sekretar potpisuje "akte Vlade za koje ga Vlada ovlasti" (čl. 33). "Za obavljanje stručnih, operativnih i administrativno tehničkih poslova za potrebe Vlade, Uredbom Vlade obrazuje se Sekretarijat Vlade" (čl. 43). Među " stručne poslove" spada distribucija ratnog plijena, razmjena zarobljenika, registracija "srpske opštine Zadar", priprema egzodusa Srbau Srbiju (o čemu ćemo posebno pisati) itd. Za tako opssežnu provedbu velikosrpske ideologije na području Hrvatske svaki četnik mora biti i dobro plaćen. Sekretar Savo, ako je suditi po "Izvještaju sa podacima o koeficijentima plata za sva izabrana lica, zaposlena lica u državnim organima i druga izabrana odnosno postavljena lica" (Knin, 24. listopada 1997.), živio je vrlo dobro. Koeficijent njegove"plate" na radnome mjestu "sekretara vlade", iznosio je 4,70. Prema primanjima u zločinačkoj RSK iznad Save Štrbca bili su samo: Branko Vojnica, Branko Bibić i Mirjana Rodić iz "Skupštine RSK"; Borisalv Mikelić, Đorđe Bjegović i Branko Lubavac iz "kabineta predsjednika vlade RSK", te "ministri". Na čijem je Štrbac platnom "spisku" danas?

Sekretar Savo bio je i na čelu "komisije za razmjenu zarobljenika" pa je tako u Kninu dne 29. prosinca 1993. nastao dokument: "Spisak identifikovanih vojnika i civila nastradalih na području Čitluka, Počitelja, Gračaca, D. Lapca, Otočca i Medaka - septembar 1993. godine". Tu je poimence navedeno 15 civila, 44 vojnika, 9 milicajaca i 3 neidentificirana "lica". Štrbac niej zločinac jedino ako RSK nije zločinačka. Za Haag ona to nije. Štrbac je trgovao i mrtvacima.

Savo Štrbac, kao sekretar Sekratirajata zločinačke "vlade" Republike srpske Krajinek, potpisao je 16. siječnja godine 1995. dokument "Zahtjev za dodjelu ratnog plijena na korištenje "u kojemu traži za državno građevinsko poduzeće 'Radnik' iz Benkovca" dodjelu ratnog plijena na korištenje. U kolovozu, međutim, javlja mu "ministar" Ljubiša Budić u ime "Ministarstvaz urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevinarstvo RSK", kako pitanja "oko definisanja ratnog plijena... nisu normativno regulisana". Štrbac i ratni plijen RSK za Haag nisu bitne činjenice.

Sekretar Štrbac uputio je i potpisao, recimo "Zahtjev za registraciju Srpske opštine Zadar" i to dne 26. svibanja 1993. te ga poslao "Ministarstvu za pravosuđe i upravu" na što mu je "pomoćnik ministra" Simo Radić odgovorio 20. kolovoza 1993. kako njegovo "ministarstvo" ne vrši nikakvu verifikaciju niti registraciju opština", te da je sekretar Štrbac pogriješio adresu. Štrbac i danas stanuje na pogrešnoj adresi, umjesto u Haagu, on je sad haaški beogradski "sekretar".

Savo Štrbac pronašao se i u broju 3 "februar 1995, cjiena 2 din" Magazina Krajina, na 33 stranici. "Magazinom" je direktorovala i glavno uređivala Milena Tanjga. U članku Okvir za nadu, panegiriku Štrbcu, magazin polako priprema Srbe za borbu nakon rata. Trebaju se samo javiti "mirnom građaninu advokatu Štrbcu", jer on je "prava adresa", i on zna "kome je mjesto u Haagu". "Savo Štrbac sakupljadokumenta o stradanju našeg naroda od kojih se ponekad ledi krv", ključna je teza autorice Jelene Šubić početkom 1995. Je li i ona već tada znala kako će Hrvatska biti optužen kao zločinačka?

Kao takav kakav doista jest, samo sada u ulozi šefa Veritasa, Savo Štrbac sudjelovao je i na "Međunarodnoj konferenciji o suđenjima za ratne zločine" (Beograd, 7-8. studenoga 1998) zajedno s, među ostalima, Loise Arbur (od 1996. glavni haaški tužitelj), Grahamom Blewittom (zamjenik tužitelja od 1994), Čedom Prodanovićem (tada član predsjedništva HHO, potpredsjednik Instituta otvoreno društvo, a u komunizmu zamjenik općinskog javnog tužitelja, pa zamjenik okružnog javnog tužitelja i napokon javni tužitelj - "član tužilačkog tima u krivičnom predmetu protiv ratnog zločinca Andrije Artukovića", danas odvjetnik iz Zagreba)k, Davidom Schefferom (Specijalni veleposlanik SAD za pitanja ratnih zločina ), itd. Jesu li na toj "konferenciji" udareni temelji i smjer haaškog sudovanja Hrvatskoj?

Savi Štrbcu i njegovu društvu Veritas ICTY, u potpisu Graham T. Blewitt, još u ožujku godine 2000. pismeno zahvaljuje na suradnji. Prema političkoj i izvršnoj ovlasti na okupiranome području Hrvatske, Savo Štrbac bio je u rangu zločinaca Mile Martića i Milana Babića, a u avelikosrpsku agresiju na Hrvatsku uključio se od samih početaka, piše u već citiranome Magazinu Krajina.

nastavak