20. ožujka 2006.
EKSKLUZIVNO Hadžihasanović opovrgnuo presudu Haaga
Mudžahedini bili sastavni dio Armije BiH
Autor Zoran KREŠIĆ
MOSTAR - Haaški sud posve je pogrešno procijenio ratnu ulogu i navodnu paravojnu poziciju svetih muslimanskih ratnika (mudžahedina) i njegovih domaćih sljedbenika u presudi izrečenoj generalu Enveru Hadžihasanoviću i pukovniku Amiru Kuburi iako su im bili cijelo vrijeme zapovjednici u Trećem korpusu, odnosno 7. muslimanskoj brigadi. Na te će se okolnosti žaliti i tužitelji. General Hadžihasanović i postrojbe, među kojima i mudžahedini, isključivo su odgovorni za brojne zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni jer su napadali to područje.

S druge strane, u kontaktima s mirovnim snagama tijekom rata u BiH i europskim promatračima bosanske su vlasti prikrivale "arapski faktor" do osnivanja postrojbe "El mudžahid", tvrdeći da do tada nisu imali nadzora nad njima. U Hadžihasanovićevu zahtjevu za osnivanje posebne postrojbe opovrgavaju se javno izrečeni navodi na suđenju, ali i u brojnim susretima s mirovnjacima UN-a i europskih promatrača. Večernjak ekskluzivno objavljuje preslike nekih dokumenata.

"Sve strane državljane - dobrovoljce u Armiji BiH s područja zone odgovornosti 3. korpusa organizirati u odred - naziv odreda je Elmudžahidin. Mobilizacijsko zborište bilo bi u selu Mehurići, Travnik", napisao je Hadžihasanović 12. kolovoza 1993. u zahtjevu načelniku Generalštaba Rasimu Deliću. Delić mu je već sutradan odgovorio potvrdno o osnivanju službene mudžahedinske postrojbe. U ključnoj je rečenici Hadžihasanović, što je Haaškome sudu promaknulo, priznao kako su strani dragovoljci bili dio Armije BiH, čime se baca posve novo svjetlo na taj slučaj i ratnu istinu. Inače, ta se postrojba izvorno trebala zvati "El džihad", što je predložio jedan od zapovjednika Vezir Jusufpašić. Službeni je naziv bio "El mudžahidin", a u javnosti "El mudžahid".

Do tada su ti islamski fanatici uglavnom bili pripadnici različitih postrojba unutar 7. muslimanske brigade. Od 13. kolovoza mudžahedini su slani na "posebne zadatke" i bili su podčinjavani različitim postrojbama. Ta je brigada odgovorna za napad na Dusinu 15. siječnja 1993. godine, pet mjeseci prije otvorenog sukoba, što je pak pripisano Dariju Kordiću. Izvedeno je klasično strijeljanje zatočenika. Dvojica su preživjela jer su trebala pokopati suborce iz HVO-a.

Franjo Krišto preživio je, ali je umro nedugo nakon rata. Drugi svjedok je na suđenje Hadžihasanoviću i Kuburi došao iz SAD-a i govorio je o okolnostima toga zločina, koji zasad nije pripisan nikome. Jednak je scenarij bio i u Šušnju, u kojem je likvidirano 20 civila, i u Maljinama, u kojima su na pogubljenju bila tek dvojica Arapa, a ostali su bili "domaći" vojnici, pripadnici ABiH. I za Buhine kuće, Križančevo selo, gdje je ubijeno stotinu Hrvata, odgovorna je 7. muslimanska. Pravda je zasad nijema.

 

Trebali su pokopati suborce
Dvojica su preživjela jer su trebala pokopati suborce iz HVO-a. Franjo Krišto preživio je, ali je umro nedugo nakon rata. Drugi svjedok je na suđenje Hadžihasanoviću i Kuburi došao iz SAD-a i govorio je o okolnostima toga zločina, koji zasad nije pripisan nikome. Jednak je scenarij bio i u Šušnju, u kojem je likvidirano 20 civila, i u Maljinama, u kojima su na pogubljenju bila tek dvojica Arapa, a ostali su bili "domaći" vojnici, pripadnici Armije Bosne i Hercegovine. I za Buhine kuće, Križančevo selo, gdje je ubijeno stotinu Hrvata, odgovorna je 7. muslimanska. Pravda je zasad nijema.

Večernji list (www.vecernji-list.hr)