Prilozi za istraživanje stradanja Hrvata općine Travnik 1992.-1995 (4)

Etničko čišćenje travničkih Hrvata

Poseban slučaj je islamskim fundamentalistima ili mudžahedini­ma koji su na našoj općini našli plodno tlo za svoje fundamentalističke ideje. Od njihova prvog poja­vljivanja pa do danas vidi se sprega službene politike muslimanskog vo­dstva u Travniku. Ovi islamisti su u Travnik počeli dolaziti u ljeto 1992. i to svi preko raznih humanitarnih orga­nizacija iz islamskih zemalja. Veza za dovođenje mudžahedina bili su ara­pski državljani koji su već ranije došli u Bosnu (kao studenti i sl.) i koji su se tamo zaposlili i oženili domaćim mu­slimankama. U Travniku je to bio Ab­du1adhimMaktauf rođen 1959. u Ira­nu, završio Agronomski fakultet u Sarajevu, živi u Travniku od 1980.godi­ne i Muhamed Suhiel Tafi rođen 19­54. u Siriji, završio Stomatološki fa­kultet u Sarajevu i živi u Travniku od 1990.godine. Druga veza bili su mus­limanski vjerski službenici koji su svoju vjersku naobrazbu stekli u ara­pskim zemljama. Pogotovo ovi drugi su imali veliki utjecaj na predstavnike službene vlasti u Travniku (misli se na muslimanske predstavnike). Za djelo­vanje ovih islamista u samom gradu dani su atraktivni prostori od restora­na Plave vode, dijela zgrade porezne uprave, travničkog kina do dva vrtića, kao i neki drugi. U te objekte smjesti­li su se "humanitarci" iz Saudijske Arabije, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta. To su bili službeni natpisi, a iza njih se skrivalo nešto sa­svim drugo. Ti "humanitarci" su u tradicionalnoj arapskoj nošnji s kalaš­njikovom na ramenu šetali gradom i propisivali kako se treba ponašati.

Selo kao vojni logor

Drugi dio općine Travnik gdje su isla­misti našli još bolje mjesto za svoje djelovanje je selo Mehurić i veliki ko­mpleks muslimanskih sela koje mu gravitiraju (dio općine prema Zenici i Tesliću).U samom početku mudžahe­dini su u Mehurići napravili vojni lo­gor koji su nakon što su Hrvati protjerani iz svojih sela (8, lipnja 1993.) premjestili u hrvatsko selo Orašac, gdje se i sada nalaze. Tamo su 19. lis­topada 1993. godine iz njihovih stano­va odveli četvoricu uglednih travničkih Hrvata (Fišić, Rajković, Adžajć, i Jurić) i jednog Srbina. Dva dana nakon toga su pred zatočenima ritualno odsjekli glavu zatočenom Srbinu Slo­bodanu Popoviću zvanom Pop.

Službene vlasti travničkih muslimana dopustili su naseljavanje islamista, kojima su čak podijelili i bosanskohe­rcegovačko državljanstvo, po hrvat­skim selima Gučoj Gori, Postinju, Ču­klama i već spomenutom Orašcu. I poslije izravnih ratnih sukoba oni su napravili više desetina incidenata, a

sve u cilju zastrašivanja i onemogućavanja Hrvata da i ne pomisle na pov­ratak na svoja ognjišta, Nažalost, takva muslimanska politika imala je i.rezu1tat. Niti jedan Hrvat se nije vratio na prostore župa Guče.Gore i Brajkovića, već je i desetak onih koji su osta­li za vrijeme sukoba moralo otići.

 

Ne žele dijeliti vlast s Hrvatima

Kada se retrospektivno pogleda muslimansko vodstvo,u Travniku, ka­ko političko tako i vojno, pod iznimno velikim utjecajem svojih vjerskih slu­žbenika,ono nikada nije hijelo dijeliti vlast sa Hrvatima. Jasno je vidljiva že­lja za stvaranjem islamske države. U Travniku su bili dosljedni sljedbenici te ideje. Razvijenaje iznimna izdavačka djelatnost od letaka, brošura do pravih knjiga. U većini tih glasila pozivalo se na "džihad"-sveti rat, rat muslimana protiv ostalih. Islamizacija iranskog tipa uzimala je sve više maha. Svoje sljedbenike su pridobivali na razne načine: dragovoljno, potkupljivanjem, vođenjem skrbi o gladnima...

Drugi oblik priprema za obračun s Hrvatima je prljavi medijski rat putem elektronskih medija (radio i TV). Samo jedan primjer, a ima ih bezbroj, zorno govori o tome. Krajem svibnja 1993. Srbi s Vlašića granatiraju Zenicu. Vidi se jasan odbljesak i čuje ispaljenje, a čuje se i kako granata pada.

Sve se to vidi iz velikog broja podvlašićkih sela uglavnom muslimanskih, a još uz to na samom Vlašiću na crtama prema Srbima nalazi se i veliki broj pripadnika HVO-a i A BiH koji još jasnije vide sve to. Uvečer u radio dnevniku BiH (u 22 sata) ide priopćenje press službe 3. Korpusa A BiH u kome stoji ,da je Zenica granatirana od strane ekstremista HVO-a s Radonjića i Ovnaka (hrvatska sela). Neki od njih su osobno zvali pukovnika Alagića u ili travničku vojarnu - zapovjednika Bosanska krajina rekavši mu neka provjeri kod svojih vojnika što- je istina, a on je odgovorio, da je on rekao istinu pa se i sam čudi otkud takvo priopćenje. Ali demanti nikad nije uslijedio. Sto je bio cilj? Iako je očita čista laž, a što je znao dobar broj muslimana jer su sami bili očevici, oni u Zenici "nisu znali" za to. Znali su da je bilo poginulih i ranjenih... Trebalo je dakle mobi1izirati ljude, pripremiti ih da mrze da bi lakše krenuli na Hrvate. To je samo jedan primjer.

 

Dvostruka agresija.
Jasno nam je zašto onda muslimansko vodstvo nije prihvatilo prijedlog hrvatskog vodstva u studenom 1991. da se zajednički pripremamo za obranu od velikosrpske agresije, kao i to zašto nije profunkcionirao zajednički stožer HVO i A BiH, ili zajednička vlast koju smo nudili u Travniku sukladno Vence-Ovenovu planu. Na kraju može se zaključiti: Hrvati Travnika do­živjeli su dvostruku agresiju. Prvo velikosrpsku koju su pripadnici HVO i zaustavili. Međutim dok se HVO, orijentirao na obranu od srpske agresije, slao svoje bojovnike u Jajce i s1. za to vrijeme A BiH se pripremala za obračun s HVO-om što će kasniji događaji pokazati.

Drugu agresiju doživjeli su Hrvati od muslimanske strane,.nažalost, kudikamo žešću i. s većim posljedicama. Spaljena su čitava sela pa i župe, oskrnavljeno sve što je vjersko i katoličko, ubijeni su civili, silovane žene, vršena mučenja zarobljenih i ranjenih te njihova okrutna ubojstva (odsjecanja glava). Protjerano je 20.000 ljudi, žena i djece. Klasičan primjer genocida nazvanog mnogo blažim izrazom - etničko čišćenje.

U svemu ovome indikativno je i to da iako se zna točna lokacija masovne grobnice u kojoj su pokopani ubijeni Hrvati (civili,zarobljenici i ranjenici) o njoj međunarodni čimbenici šute. To je znao UNPROFOR, IFOR, EC­MM, MK CK. Mi ih molimo da nešto učine, ali bez uspjeha. Ne čine ništa. Za ova zlodjela nad hrvatskim narodom općine Travnik odgovorno je po­litičko i vojno bošnjačko, muslimans­ko čelništvo iz tog razdoblja.

 

Gdje su danas muslimani odgovorni za zločine

Bili su to u mio vrijeme: predsjednik općine .. Muhamed Curić, dr. Halid Genjac - tada predsjednik SDA u Tra­vniku - kasnije je još napredovao, Asim Fazlić tada načelnik njihova MQP-a, zatim vjerski ideolog muftija travnički Nusret ef. Abdibegović, Salko Beba i Mehmed Čorhodić član 10 SDA. oni su bili ideolozi politike pre­ma Hrvatima. Treba dodati i Abdula Maktaufa, iračkog državljanina, preko kojega je uspostavljan kontakt s mudžahedinima. .

Izvršitelji zločina bili su vojnici i za­povjednici vojnih i policijskih postrojbi. Sve vojne postrojbe u to vrijeme bile su u sastavu 3. Korpusa A BiH kojim je zapovijedao tada brigadir En­ver Hadžihasanović. OG Bosanska krajina. zapovijedao je tada pukovnik Mehmed Alagić, neposredno nadre­đen zapovjednicima brigada: na zapo­vjednim mjestima u travničkoj općini u to vrijeme bile su 312. mb sa zapo­vjednikom majorom bivše JNA Zija­dom Čaberom, zona odgovornosti od Slimena, sam grad i zapadni dio opći­ne (Turbe), 306 bb sa zapovjednikom Esadom Sipićem poručnikom bivše JNA, a-zapovjednici 1. i 2. bataljuna bili su TahirCamdić i Kumro Bahrudin u čijoj zoni su se dogodili zločini

u Miletićima, Maljinama i drugi (od Putićeva do Zenice). Poslije Sipića z­apovjednici brigade jedno su vrijeme bili nadkapetan Nezir Jusufspahić i Nijaz Karić koji je sada predsjednik SDA u Travniku. Za dio 7. musliman­ske brigade zadužen je bio Semir Terzić, kasnije sekretar za obranu u Travniku.

 

Zapovjednik MAD-a bio je Mirsad Ibrišimbegović, zvani' Mita" , čije su granate padale i na samu bolnicu u Novoj Biloj. 17. Krajiškom brigadom zapovijedao je Fikret Ćuskić. Za pro­gon Hrvata od strane Srba odgovorne su postrojbe kojima je zapovijedao tada pukovnik Boško Peulić.

Prigodom posjeta jedne mješovite komisije HVO-a i Armije BiH Oraš­eu, od 14. travnja 1995. voda mudža­hedina u Bosni, Abu Ajman, izjavio je da su za sve ono što se događalo u rat­nom razdoblju samo slušali zapovjedi Alije Izetbegovića. Iznimno je zanim­ljivo danas pogledati gdje se nalaze i

koje funkcije obnašaju u vlasti BiH i FBiH ove navedene osobe?!

Pripremio Hrvoje HERCEG, Hrvatsko Slovo, 24.02.2006.