14.
studenoga 2005.
EKSKLUZIVNO Reis-ul-ulema Mustafa efendija Cerić, predsjednik
Mešihata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Mustafa
Cerić Znamo koje zemlje ne žele suđenje Karadžiću i Mladiću
Autor
Razgovarao: Hassan Haidar Diab
Iako je prošlo već deset godina od potpisivanja
Daytonskog sporazuma, Bosna i Hercegovina još je pod patronatom međunarodne zajednice,
jer nijedan od tri konstitutivna naroda nije zadovoljan tim sporazumom. Nedavno
je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini predložila novi ustroj BiH te reviziju
Daytonskog sporazuma, želeći upozoriti na njegove nedostatke.
Kako vjerski
poglavari ostalih naroda u BiH gledaju na Daytonski sporazum, doznali smo u ekskluzivnom
razgovoru za Večernji list s predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u BiH reis-ul-ulemom
Mustafom ef. Cerićem, koji je s nama razgovarao na arapskom jeziku (jezik Kurana)
jer, kako kaže, arapskim se jezikom služi kao i materinskim, bosanskim. Naglasio
je kako je Daytonski sporazum imao četiri cilja. Prvi je slobodno kretanje svih
triju naroda na teritoriju BiH, drugi je povratak svih izbjeglica na njihova ognjišta,
treći je procesuiranje svih ratnih zločinaca, a četvrti je sloboda medija i slobodno
izražavanje.
- Kako danas, nakon deset godina, gledate na provedbu Daytonskog
sporazuma?
Mi kao Bošnjaci, sada, nakon desetak godina, analiziramo sva četiri
cilja Daytonskog sporazuma. Prvim smo više nego zadovoljni, jer se po 80 posto
teritorija BiH slobodno kreće, osim onih dijelova u kojima su kriju ratni zločinci,
koje još nisu procesuirali Hrvati i Srbi, pa savjetujemo građanima bošnjačke nacionalnosti
da ih izbjegavaju.
Drugim smo isto tako zadovoljni jer se već 40-50 posto
izbjeglica vratilo u svoje domove. Primijetili smo da se ljudi vraćaju na svoja
ognjišta tamo gdje smo sagradili džamije, pa se Islamska zajednica obvezala sagraditi
tisuću džamija koliko ih je srušeno za vrijeme rata, posebno u istočnom dijelu
BiH, ne bi li se jednoga dana svi vratili svojim kućama.
- A kad je riječ
o procesuiranju ratnih zločinaca?
Što se tiče procesuiranja ratnih zločinaca,
tu smo najnezadovoljniji, jer su Karadžić i Mladić, dva najveća ratna zločinca,
još na slobodi, a međunarodna zajednica stalno prijeti da će ih uhvatiti. Bojim
se da nikad ta dvojica zločinaca neće biti dovedena pred sud pravde, jer mi Bošnjaci
imamo pouzdane informacije da se dio međunarodne zajednice dogovorio s Karadžićem
i Mladićem o prihvaćanju Daytonskog sporazuma u zamjenu za njihovu slobodu.
-
Znate li o kome je riječ?
Znamo o kojim je članicama međunarodne zajednice
riječ, ali ne želimo s tim izlaziti u javnost jer smo svjesni da oni imaju averziju
prema muslimanima, a najveći dokaz tome je suđenje u Haagu bivšem zapovjedniku
Armije BiH generalu Rasimu Deliću, kojemu Haag sudi za propuste za koje ni on
ni Armija BiH nisu odgovorni.
- Kako to mislite?
S druge strane, srpska
vojska na čelu s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koja je počinila najveće
i najgnusnije zločine, od Prijedora do Srebrenice, uživa u slobodi. Stoga mi Bošnjaci
smatramo da međunarodna zajednica ima dvostruka mjerila.
Što se tiče medija
i medijske slobode, njih pak smatramo i preslobodnima, jer svi su u pravilu žestoko
usmjereni protiv nas.
- Kako komentirate inicijativu Katoličke crkve u BiH
o reviziji Daytonskog sporazuma i podjeli BiH na četiri regije?
I mi tražimo
reviziju Daytonskog sporazuma, ali pod uvjetom da BiH ostane cjelovita država
za sva tri naroda koji u njoj žive. Protivimo se tome da svaka etnička skupina
ima svoju državu u državi. Oni nama ne vjeruju i zato ne žele živjeti s nama.
No unatoč zločinima koje su počinili nad bošnjačkim narodom, mi njima moramo vjerovati
i živjeti s njima.
Mislim da zahtjev o kantonizaciji nikad neće dobiti
zeleno svjetlo jer međunarodna zajednica ne želi odvajati narode zbog straha od
islamske države, koja bi, prema njihovu mišljenju, bila potencijalna opasnost
za Europsku uniju.
- A na čemu inzistirate?
Isto tako, za nas kao muslimane
izolacija nije dobra, jer mi želimo biti otvoreni i prema Hrvatima i prema Srbima.
Mi Bošnjaci nemamo svoju državu kao što imaju Hrvati i Srbi i zato inzistiramo
na stabilnoj BiH. U suprotnom, to bi za muslimane bilo jednako samoubojstvu, jer
u takvoj maloj muslimaskoj državici svakom bi neprijatelju bilo lakše da nas izolira
i uništi. Na taj način Bošnjaci bi nestali iz BiH, što mnogi ovoga trenutka priželjkuju.
Katkad,
radi ravnoteže u BiH, idemo i protiv vlastitih interesa, samo da bi nam ostala
jaka i cjelovita država. Jer kantonizacija BiH vodi u njezin raspad, a to znači,
kao što sam već rekao, Srbi imaju iza sebe jaku Srbiju, Hrvati jaku Hrvatsku,
a nama ostaje samo da se odselimo u Tursku, a to nipošto ne želimo. Jedina naša
realna opcija jest jaka i cjelovita BiH.
Mudžahedinska je borba
bila plemenita
- Zar nemate moralnu i financijsku potporu cijeloga arapskog
i islamskog svijeta?
- Najiskrenije vam kažem, da nije bilo arapske i islamske
pomoći u razdoblju od 1992. do 1995. godine, zasigurno ne bismo mogli nastaviti
našu borbu. Zahvaljujem Alahu i mudžahedinima koji su došli iz Saudijske Arabije,
Pakistana, Turske, Malezije, Indonezije i zemalja Zaljeva. Unatoč nekima koji
žele ocrniti sliku o tim mudžahedinima, njihova je borba bila plemenita i usmjerena
samo na to da pomognu braći muslimanima. Pomoć od arapskog i islamskog svijeta
došla je na poziv pokojnog predsjednika Alije Izetbegovića, koji je rekao da će
džihadom braniti BiH i muslimasko stanovništvo te da neće dopustiti ponavljanje
povijesti, kad je četiri milijuna muslimana protjerano u Tursku. Mi smo dio tog
islamskog svijeta i nitko nam to pravo ne može oduzeti, ali naši korijeni pripadaju
ovom tlu i tu kanimo ostati, zajedno s Hrvatima i sa Srbima.
Večernji list (www.vecernji-list.hr)
