5. srpnja 2005.
EKSKLUZIVNO U Konjicu se pokušava prikriti istina o najtraženijem militantu Al-Qaide Saudijske Arabije
Udovice Al-Qa’ide
Autor Vesna Leto i Velimir Begić
Posljednja dva dana u selu Homolje osjeća se napetost. Domaći s velikom dozom nepovjerenja gledaju u sve pridošlice. Od najmanjeg do najstarijeg, nitko ne želi razgovarati. U slučaju da stanete vozilom u trenu je gomila oko vas. Četiri kilometra od Konjica prema Sarajevu u brdima smješteno je selo Homolje gdje živi tast Junuza Muhameda Ibrahima Al-Hijarija, glavnog operativca mreže Al-Qaide u Saudijskoj Arabiji, koji je prije tri dana poginuo u sukobu militanata Al Qaide i saudijske policije, Jusuf Alić, zaposlen u Električnom u Konjicu.

Azrin otac ne smije govoriti
Dok nam odmahujući glavom sedmogodišnji dječak nije želio reći za Jusufovu kuću, oko našeg vozila u trenutku se okupilo mnoštvo. U galami smo mogli raspoznati glas starije žene koja kaže: "Prva na ulazu u selo. Pred kućom smo zatekli Jusufova sina Azema. Odbija s nama razgovarati, pozivajući oca. Čim je izašao iz kuće i vidio fotoaparate Jusuf Alić počeo je vikati: "Ne snimajte. Sklonite kamere. Nikome ništa nisam rekao, nikada i neću", i utrčao u kuću. Pokušali smo s njegovim sinom, na što nam je kratko odbrusio: - Vidite da je čovjek potresen. Nikada niti jedan novinar nije s njim razgovarao, a gledajte što sve pišu. Novinari se kriju, u vožnji fotografiraju kuću i pišu što hoće. Moj otac ne smije govoriti.
Dok čekamo hoće li se Jusuf predomisliti, nekoliko puta promalja glavu kroz ulazna vrata. Posljednji put mimikom nam je pokazao da mora šutjeti i da idemo. Nije nam više uopće bilo preporučljivo razgovarati s Alićima.

Hoće li se Azra živa vratiti?
Jusufova susjeda Samija nije niti znala da mu je zet ubijen.
- Jel onaj Azrin. To će joj ubiti roditelje, a nije ih vidjela četiri godine, od kada je odveo kod svojih. Znači, ona ti ovamo više živa neće. Mlada se i udala, roditelji nisu bili za to. Eto odjednom ko da se nešto u njoj preokrenuo. On ti je bio u našoj vojsci kod Muderiza. Azra i još jedna njezina prijateljica iz susjedna sela udale su se za Arape. Onda ti nisi smio ništa govoriti, bili su opasni - objašnjava nam Samija, dodajući kako smo "mi svi naši, muslimani", pa se može o tome pričati. Jusufova kćerka Azra odmah nakon završetka škole upoznala je Al Hijarija, koji je u to ratno vrijeme iz njihova sela branio svoj narod.
- Cijelo vrijeme živjeli su kod Jusufa. Vala mu je zet bio jako čudan. Azra jadnica tako izabrala i skroz se pokrila. Ni oči joj nisi mogao vidjeti. Po cijeli dan bi bila zatvorena u kući, a kad bi joj neko i pošao na kavu, uvijek bi gledala na špijunku. Šta ćeš ti dalje kad je nije smio vidjeti ni rođeni rođak. Samo brat, otac, majka i sestra - u povjerenju nam govori.
- Vidim ja da nešto nije u redu. Eto, od jutros je tri puta kolima išao u grad. Mora da nekako traži samo da dođe do Azre. A bio mu je opasan zet - sjeća se, dodajući da je Al-Hijari pomagao tastu kad je 2001. kao bh državljanin otišao u Saudijsku Arabiju. No, po njezinim riječima, i u ratu su oni dobro živjeli jer je Jusufovu zetu Al-Hijariju uvijek odnekud stizao novac - valjda od arapskih organizacija, kako Samija pretpostavlja.

Borac 4. muslimanske brigade
Marokanac Juniz Muhamed Ibrahim Al-Hijari za vrijeme protekloga rata došao je u Konjic i uključio se u postrojbu tadašnje 4. muslimanske brigade, uz koje se danas vežu mnogi ratni zločini, kojom je zapovjedao Muderiz, hodža iz Konjica, koji danas radi kao direktor Vakufske banke. Među tim krugovima važio je za vrsnog borca. Prema dobro informiranim izvorima uvijek je bio u kontaktu s humanitarnim arapskim organizacijama.