VJESNIK, Podlistak, 14. travnja 2005.,
Piše: Nenad Piskač

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (XXVII.)

"ČVRŠĆA ODBRANA DRŽAVNIH GRANICA"

"Za Srpsku i Bosansku Krajinu je to jedini put… da biste opstali, morate da se odvojite od JNA i Srbije. Morate izdržati rat za samoopredeljenje i to samostalno. U protivnom, svima vama preti iseljavanje u Srbiju… ukoliko želite iole pristojno da živite, morate da odbranite teritorije na kojima ste sada…"

Mikelić je na sjednicama vlade RSK i dalje uvjeravao: "od prvog dana kako sam preuzeo funkciju predsjednika Vlade RSK za mene je vojska bila na prvom mjestu" (22. kolovoz 1994., 13. redovna sjednica).
Pojavio mu se problem izbjeglica, pristaša Fikreta Abdića: "…želim da vam kažem da sam u toku večeri imao nekoliko kontakata sa Kordunom i da su ocjene takve da su pripadnici vojske ili starješine mnogo toga otuđili od izbjeglica iz AP ZB To mi je saopštio g. Fikert Abdić sa velikim žaljenjem i tugom… Abdić me zamolio, ako ništa drugo, da mu obezbjedimo hleb i ja sam zbog toga predložio Odluku o povećanju proizvodnje hleba. Sve pekare u Petrinji, Topuskom, Slunju, Vrginmostu , Vojniću i Plitvicama dužne su maksimalno povećati proizvodnju hleba".
Zapisnik od 23. kolovoza 1994. otkriva nam situaciju: "Ernjaković: Situacija na terenu je katastrofalna, imamo oko 40-45.000 izbjeglica sa područja AP Zapadna Bosna. Oko 1000 izbjeglica je primila RH, 2000 je na rampi UNPROFOR-a. Trenutno je većina izbjeglica na otvorenom prostoru. Ima mnogo slučajeva pljačke izbjeglica. General Čeleketić sugeriše da se na području Batnog može smjestiti 35-40000 ljudi".

Neki ministri dobili i po glavi
"Ministar Ilija Prijić- … Poduzeti su koraci da se spriječi pljačka, milicija je popisala robu koja je završila po preduzećima. Vojska je preuzela na sebe obavezu da riješi pitanje pljačke u redovima SVK. Predsjednik Mikelić - Trbulin me informisao da se situacija pogoršava. Po njegovom mišljenju već sada treba izbjeglice prebaciti iz St. Sela pošto su na otvorenom prostoru. U vezi naše Odluke, pekare nisu odradile zadatak (osim u Slunju), a najviše bi Glina mogla povećati proizvodnju hljeba".
Humanitarna pitanja ili "odbrana"? Mikelićeva vlada 8. rujna 1994. vraća se glavnoj temi: "Raspravu o odbrambenoj moći i stanju u SVK traži da se još jednom na objektivan i analitičan način razmotri odbrambena moć na svakom dijelu granice RSK. Zbog toga Vlada zahtijeva da se hitno organizuju rasprave između organa vlasti opština i vojnih komandi u opštinama i oblastima, sa ciljem da se uspostavi čvršća odbrana državnih granica".
Neki su ministri, i sami teroristi, dobili i po glavi: "Vlada osuđuje svaki nezakoniti čin bilo kojeg pojedinca, neformalne grupe ili pravnog lica, pa tako i fizički napad na ministra u ovoj vladi Iliju Prijića koji se desio u Vukovaru 30.08.1994.g.". Mikelićeva vlada nije bila u milosti predsjednika svih srpskih terorista Mile Martića. Nisu se istina, razilazili u velikosrpskoj politici i terorizmu, nego u velikosrpskoj taktici i odabiru redoslijeda poteza.

Hitno "Ustaške snage su napredovale…"
Prvog prosinca 1994. nova sjednica: "Predsjednik Mikelić obavijestio je prisutne o sastanku sa poslanicima iz Zapadne Slavonije… dogovorili smo se sa poslanicima da se i na vojnom i na policijskom bezbjedonosno sigurnosnom planu moraju pojačati snage u Zapadnoj Slavoniji. Po ovom pitanju predlažem članovima Vlade da donesemo odluku radi pojačane bezbjednosti i veće vjere naroda u ovo što radimo. Potom ćemo odluku saopštiti na terenu u Okučanima, Pakracu".
Usred sjednice napokon i jedna dobra vijest: "Ranko Bakić - van je teme, ali je hitno i moram da vas obavijestim, prema informacijama iz stanice javne bezbjednosti u Bosanskom Grahovu, ustaške snage su napredovale 8-9 kilometara u dubini na teritorij RS (od Livna prema Grahovu)". "Sekretar Štrbac je nadopunio informaciju podatkom da je 11 ranjenika sa tog područja stiglo u bolnicu u Knin".
Tako je vladao Mikelić dok nije stigla druga vlada Milana Babića. Ona je vladala hrvatskim okupiranim područjem od 27. lipnja do 5. kolovoza 1995. Sastav: Milivoj Vojnović - vanjski poslovi, Mile Bosnić - trgovina, Svetozar Vinčić - financije, Slobodan Perić - rad, socijala i borci, Uroš Funduk - pravosuđe i uprava, Tošo Pajić - unutarnji poslovi, Drago Kovačević - informiranje, Vukašin Egić - energetika, Ranko Bakić - industrija i razvoj, Vaskrsije Vukasović - poljoprivreda, Đuro Podunavac - prosvjeta, Stevan Đurić - zdravlje, Milan Pađen - saobraćaj i veze, Milan Bogunović - građevinarstvo i urbanizam. Bez portfelja bili su "ministri": Marko Atlagić, Milan Radmanović, Milan Ernjaković, Nikola Dobrijević, Ratko Gondi i Vojislav Stanimirović.

Washington Office RSK javlja…
Vratimo se u 1992. u Washingotn Office RSK, iz kojega stiže telefax Milanu Babiću i Borivoju Rašuou "06:00 PM, February 8. 1992.". Iz tog ureda velikosrpske terorističke organizacije RSK javio se Zoran B. Đorđević, nakon što je 5. veljače "prisustvovao raspravi o Jugoslaviji u američkom Kongresu".
Žali što je Milošević "12. jula u Beogradu i nedavnim izjavama u Hagu priznao Avnojske granice Hrvatske… Predsedniku Miloševiću i Vladi Srbije se trenutno na pola usta obećava podela Bosne, a vrlo glasno obećava ekonomska pomoć Srbiji. Da bi se to ostvarilo, postavlja se 'samo jedan' uslov 'da se prestane sa podrškom Kninskoj Krajini'…Evropska zajednica je izdejstvovala da SAD u ovom momentu ne priznaju Sloveniju i Hrvatsku…Evropa se nada da će mase izbeglica i oficira JNA biti toliko opterećenje za Srbiju da će u njoj nastati ekonomski haos".
"Jedini odgovor na ovaj scenario je da se JNA odmah podeli na više delova. Time će se pojedinim srpskim teritorijama dati mogućnost da se samostalno brane i na izvestan način zadovolji zahtev Zapada o raspuštanju JNA. Dakle, neophodno je razbiti JNA na Vojske: Bosanske Krajine, Muslimanske Bosne, Srpske Krajine, Makedonije i Srbije. Tom podelom … bi se naglasilo da je vojska lokalna i da ima za jedini cilj zaštitu lokalnog stanovništva… onemogućilo bi se izazivanje sukoba po sistemu teranja okupatorske JNA sa teritorija koje traže nezavisnost… Formiranje lokalnih armija je i jedini način da se sačuvaju ljudi koji rade u JNA… naglasilo bi se i pravo Srba da žive na tim područjima…"

"Zapad će odustati od pritiska i ostaviti Srbe na miru"
"Za Srpsku i Bosansku Krajinu je to jedini put… da biste opstali, morate da se odvojite od JNA i Srbije. Morate izdržati rat za samoopredeljenje i to samostalno. U protivnom, svima vama preti iseljavanje u Srbiju. Srbija je u previše lošem ekonomskom stanju da bi vam pružila normalne uslove za život… ukoliko želite iole pristojno da živite, morate da odbranite teritorije na kojima ste sada…
U ovom momentu, treba odugovlačiti sa dolaskom Ujedinjenih Nacija u Srpsku Krajinu, da bi prošao referendum u Bosni. Tada će se problemi naglo proširiti i U. N. neće više moći da ih kontroliše. U. N. nemaju para za 50.000 vojnika, koliko im treba da kontrolišu celu Bosnu i Krajinu.
Suočen sa prevelikim problemom, Zapad će odustati od pritiska i ostaviti Srbe na miru. Zato morate biti čvrsti i izdržati. Ne obazirite se na Miloševića i JNA. Oni trenutno samo pokušavaju da se umile Zapadu preko vaših ledja, ne shvatajući da je upravo njihovo uništavanje cilj Zapada. Pozdrav, Zoran B. Djordjević."
On je 12. travnja poslao "strogo povjerljivo" iz "office Republic of Serbian Krayina - Yugoslavija", i deset uputa Karadžiću i Brđaninu. "Imaćete Srbiju kao izlaz za vašu industriju i trgovinu i mirno ćete živeti. Za par godina, kada se Rusija stabilizuje i Srbija ponovo uspostavi normalne odnose sa većim delom sveta, i vi ćete biti priznati". I zaista, RS je priznata u Daytonu! Bila bi i RSK da je "odbranila teritorije" ili prihvatila monstruozni plan Z-4!

(Nastavlja se)