VJESNIK, Podlistak, 13. travnja 2005.,
Piše: Nenad Piskač

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (XXVI.)

TERORISTIČKI "PRAVOSUDNI" SUSTAV RSK

U RSK nije bilo kažnjivo iskazivanje mržnje na nacionalnoj osnovi niti veličanje velikosrpskog i komunističkog totalitarizma. Nema, stoga, ni jedne presude "krajiškog pravosuđa" za javno izvođenje hitova RSK kao što su: "Oj ustaše neka, neka - duboka vas jama čeka", "Bit će klanja, bit će klanja - bit će silovanja", "Sastali se, pa govore, šahovnicu da obore" i "Na planini, na Jelici, sastali se svi četnici".

Jedna od podorganizacija velikosrpske tvorevine RSK bila je i pravosuđe i uprava. O njoj postoji pozamašna dokumentacija. Recimo, Ratko Korlat uputio je "U Kninu, 30. april 1992. god." "Ministarstvu za pravosuđe i upravu RSK" pismeno "Zahtjev za razrješenje funkcije Okružnog javnog tužioca u Okružnom javnom tužilaštvu Knin". Dojadilo mu!
"Na funkciji Okružnog javnog tužioca u Okružnom javnom tužilaštvu Knin nalazim se od 1. novembra 1991. godine, dakle, od samog početka rada ovoga novoosnivanog pravosudnog organa RS K". Prije, u SRH, radio je kao "Opštinski javni tužilac u Opštinskom javnom tužilaštvu Korenica i to počeo od 1. jula 1986. godine", a "do dolaska u Okružno javno tužilaštvo u Knin nalazio sam se u jedinicama Teritorijalne odbrane Korenica, što će reći, da sam zamijenio vojničke čizme i pušku i ratovanje sa radom u pravosuđu odnosno pionirskim radom na formiranju pravosuđa RSK".

"Ostao vjeran Krajini… da doprinesem stvaranju države"

"Kao srpski prognanik iz Zadra radio sam u Korenici više od pet godina, dok mi je familija - supruga sa dvoje malodobne djece živjela u Zadru. Nisam to želio, ali zaposlenja za suprugu nisam mogao dobiti u Korenici. Putovao sam vikendom u posjetu familiji. Kada je postalo nesnošljivo supruga je sa djecom pobjegla iz Zadra u julu mjesecu prošle godine u Beograd. Mogao sam i ja, kao što su to puno njih učinili ne samo iz Like već iz Krajine također otići put Beograda, ali sam i dalje ostao vjeran Krajini i svojim radom i prisutnošću da doprinesem stvaranju države. Ukoliko sam tome i djelom doprinio čini me posebno ponosnim".

Razrješenje traži jer je posrijedi "nedostatak elementarnih uslova za rad (kancelarijskog materijala, pisaćih mašina, novca za otpremu pošte i da s ne nabraja više), a da se ne govori o visini plaća nosioca pravosudne funkcije koja je doskora bila svega 7.200 dinara". Osim toga: "kroz svo to vrijeme radnici u opštinama ovog pravosudnog okruga, pa i općine Knin, dobivali su neusporedivo veće plaće, pa čak i naknade za prevozne troškove, topli obrok te regres za godišnji odmor".

Ključan razlog nezadovoljstva: "Pored iznijetih problema, mogu istaći da sam bio sprečavan i to fizički upotrebom naoružanih zatvorskih stražara Okružnog zatvora u Kninu da obavljam svoj posao. Smatram da ovaj posao obavljam krajnje savjesno i odgovorno te stručno. Povod fizičkog odstranjenja sa posla bio je jedan predmet protiv Milana Babića, Matković Riste, Macura Lazara i Šolaja Ljubice". Spominje da pripada "maloj grupi ljudi koja se bori protiv kriminala i koja nastoji uspostaviti pravnu sigurnost građana na određenom području", pa kako to u RSK nije uspio, eto, traži razrješenje i valjda opet čizme i pušku ili put Beograda.

Presuđivalo se po propisima iz Beograda!

U dokumentu od 25. siječnja 1993., "broj: S-09-P-5/93" sastavljenom od "Opštinski sud za prekršaje, Karlovac sa sjedištem u Krnjaku", kojega je potpisao "sudija Čedomir" (prezime nečitko - i on se žali da od "opštine" mora posuđivati "pisaču mašinu"!) piše: "Opština Karlovac sa sjedištem u Krnjaku novoformirana (je) Opština u RSK, gdje ranije nije postojao sud za prekršaje, što znači da je najprije trebalo stvoriti osnovne organizacione i materijalne uslove za rad suda".

Stoga "osigurana je privremeno kancelarija za ovaj sud, a zatim sam morao nabavljati na razne načine najpotrebnije propise, bilo savezne bilo republičke, neophodne za vođenje postupka… na početku nisam ništa zatekao od bilo kojih propisa, pa sam ih nabavljao uz veliku pomoć iz Knina, Gline i Beograda, tako da je danas situacija u tom pogledu puno bolja, iako još nedovoljno dobra". Trudeći se, priznaje, uspio je "donekle nabaviti" - "obrasce, zapisnike, pozive, omote spisa i drugo". Bilo je to 1993., kada se još presuđivalo po propisima iz Beograda!

Godine 1994. stanje je već bilo puno, puno bolje, ako je suditi po dokumentu "Ministarstva pravosuđa RSK" od 10. ožujka 1994. "broj: 120-69/94-XII-01", upućenoga "Ministarstvu financija RSK", u potpisu "ministar Radomir Kužet".

U pravosuđu radile 883 osobe

Iz njega možemo rekonstruirati teroristički "pravosudni" sustav RSK, tvorevine utemeljene na etničkom čišćenju nesrba. On je izravno odgovoran za poteškoće koje je imao "sudija Čedomir" u Krnjaku i Ratko Korlat "javni tužioc" iz Knina. Za izvršeno etničko čišćenje nad nesrbima u RSK istodobno nitko nije odgovarao.

U pravosuđu je djelovalo petnaest "opštinskih" sudova: Glina (14 zaposlenih), Benkovac (17), Knin (26), Korenica (16), Donji Lapac (12), Gračac (14), Obrovac (8), Dvor (11), Vrginmost (12), Petrinja (15), Okučani (9), Vojnić (6), Kostajnica (13), Vukovar (29) i Beli Manastir (34) - ukupno 476 zaposlenih. Svaki je sud imao svoj žiro račun. Postojala su i tri "okružna" suda: Knin (21 zaposleni), Glina (25), Beli Manastir (30) - ukupno 76 zaposlenih.

Djelovalo je i sedam "opštinskih javnih tužilaštva": Knin (3 zaposlena), Korenica (3), Benkovac (2), Okučani (3), Vukovar (5), Beli Manastir (4) i Glina (5) - ukupno 25 zaposlenih). Postojala su i tri "okružna javna tužilaštva": Knin (7 zaposlenih), Glina (4) i Beli Manastir (10) - ukupno 21 zaposleni).

"Republičko javno tužilaštvo" nalazilo se u Vukovaru i imalo je četiri (4) zaposlena. "Vrhovni sud" s osam (8) zaposlenih nalazio se u Vukovaru. "Opštinski sudovi za prekršaje" nalazili su se u: Glini (3 zaposlena), Obrovac (2), Slunj (2), Vojnić (2), Vrginmost (2), Gračac (2), Dvor (3), Donji Lapac (2), Korenica (4), Petrinja (3), Vukovar (11), Krnjak (2), Plaški (2), Knin (11), Beli Manastir (7), Okučani (2), Kostajnica (2), Benkovac (3) - ukupno 55 zaposlenih.

"Republički sud za prekršaje" bio je u Kninu s četiri (4) zaposlena. "Okružni zatvori i KP domovi" nalazili su se u: Glina (68), Beli Manastir (46), Knin (40) i Stara Gradiška (24) - ukupno 198 zaposlenih. "Ministarstvo pravosuđa i uprave": Knin (9 zaposlenih) i Ilok (7) - ukupno 16 zaposlenih.
Poznat je i popis "radnika Ministarstva pravosuđa, uprave u Kninu za 3. mjesec 1994. god. s pregledom koeficijenata i godinama radnog staža, dostavlja se". U toj kninskoj upravi radili su: Radomir Kužet (koeficijent 5,10), Radić Simo (4,50), Radovan Štrbac (4,50), Vrletić Goranka (3,75), Babić Anka (2,00), Žegar Milena (2,00), Karanović Nenad (2,00), Martić Nevena (2,00), Rujak Nedjeljko 2,50) i Ljubojević Nikola (bez upisanog koeficijenta).

U pravosuđu terorističke RSK početkom 1994. godine radile su ukupno osam stotina osamdeset i tri (883) osobe!

Silovanja planirana u Beogradu

U RSK nije bio kažnjiv verbalni delikt, iskazivanje mržnje na nacionalnoj osnovi, a niti veličanje velikosrpskog i komunističkog totalitarizma. Nema, stoga, ni jedne presude "krajiškog pravosuđa" za javno izvođenje hitova RSK kao što su: "Pošla majka sina da potraži, pa se javi đeneralu Draži", "Oj ustaše neka, neka - duboka vas jama čeka", "Bit će klanja, bit će klanja - bit će silovanja", "Sastali se, pa govore, šahovnicu da obore" i "Na planini, na Jelici, sastali se svi četnici".

Hrvatska, u aktualnoj raspravi o totalitarizmima - ako hoće biti vjerodostojna i uvažavati povijesne činjenice - ne bi pogriješila da izrijekom navede kako se uz nacizam, fašizam i komunizam zabranjuje veličati i velikosrpski totalitarizam i njegove ideologe od Garašanina do danas.
Uporište za to može biti i Komisija za ljudska prava Europske unije, u čijem izvješću među ostalim stoji: "Srpska silovanja bosanskih i hrvatskih žena nisu slučajna, već su planirana od Beograda, kao strateško oružje" (New York Times, 9. siječnja 1993.).

Na to je Radovan Karadžić u Der Spiegelu u travnju 1993. hladnokrvno uzvratio: "Ne znam zašto su pobjegli Hrvati i Muslimani, možda su se prestrašili, ali mi nismo nikome prijetili, otišli su spontano".
(Nastavlja se)