VJESNIK, Podlistak, 12. travnja 2005.,
Piše: Nenad Piskač

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (XXV.)

"ISTINA O NEREALNOSTI TZV. SUŽIVOTA"

"Autori filma imali su stalno u vidu okolnost da je nužno potrebno omogućiti afirmaciju istine o srpskom narodu RSK i njegovoj težnji - kao političkog naroda - da stvori svoju državu.
Najzad, autori su stalno imali u vidu mnogo puta u istoriji dokazanu istinu o nerealnosti tzv. suživota, u bilo kakvom modalitetu i obliku, između srpskog i hrvatskog naroda"

Mikelićev "Odgovor na poslaničko pitanje" stanovitoga Branka Perića, od 16. srpnja 1994. otkriva "ko su ljudi na čelu republičkih institucija" te "brojno stanje zaposlenih u Birou Vlade RSK i podatak o profilu i kvalifikacionoj strukturi zaposlenih u birou Vlade RSK". Redom: "Republički hidrometeorološki zavod v.d. direktor Lunić Duško, Republički komesarijat za izbjeglice komesar Milan Trbulin, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, direktor Ognjen Ignjatović, Arhiv Krajine - direktor Jovanović Ljubica, Srpsko narodno pozorište - v.d. upravnik Milan Plećaš, Krajina- film- v.d. direktor Duško Govoruša, Republički zavod za statistiku i informaciju , direktor Mirjana Milovanović, Republička uprava prihoda - direktor Branko Škorić, Republička uprava carina - direktor Svetozar Vinča, služba za platni promet i finansijsku kontrolu, direktor Veljko Korolija, Republički devizni inspektorat - Nikola Velebit, Nacionalna biblioteka - direktor Davorin Kačar".
Beogradska filijala terorističke organizacije RSK bila je "u ulici Moše Pijade br. 8". Naime: "Ugovor između SRJ - Savezni sekretarijat za pravosuđe i upravu kojeg je kao davaoca prostora zastupao Svetozar Zečar i Republike srpske Krajine kao korisnika prostora koju je zastupao mr. Slavko Prijić potpisan je 08.06.1992.g. U Ugovoru se navodi da je korisniku na privremeno korišćenje, bez naknade dato 17 poslovnih prostorija. U Predstavništvu radi 17 radnika, njih 12 su na platnom spisku Vlade RS Krajine, a ostali na platnom spisku Ministarstva odbrane RS Krajine, odnosno Srpske vojske RS Krajine".

Krestić: Urbani i ruralni Srbi
Mikelić precizno navodi o komu i čemu se radi: "Opšti poslovi - Slavko Prijić, šef Predstavništva, magistar političkih nauka, iz Knina, Dobrijević Svetlana, sekretarica, srednja upravna škola, Voćin, Zapadna Slavonija, Atić Milanka, daktilograf, srednja upravna škola, Pakrac. Pravna pitanja - Radeta Marija, pravni fakultet, dipl. pravnik, Kistanje. Boračko-invalidska pitanja - Simić Stevan, srednja stručna sprema - smjer metalski, Mirkovci, trajni invalid 70%, ranjen 1991. u Mirkovcima, Nikolić Ljuban, viša stručna sprema - smjer trgovački, Pakrac, trajni invalid 50%, dva puta ranjavan u Pakracu 1991.g., Mudrić Zlatko, srednja stručna sprema - tehnički smjer, Ogulin, invalid 70%, ranjen na Maslenici 1991.g.
Pitanja transporta i snabdjevanja (vojnog) - Čubrilo Gojko, pukovnik, dipl. inž. saobraćaja, VTA, Benkovac, Romanić Branko, pukovnik, dipl. inž, saobraćaja, VTA, Pakrac, Gulić Marko, pukovnik, dipl. inž. telekomunikacija, Benkovac. Humanitarno-socijalna pitanja i pitanja izbjeglica - Opačić Milan, viša stručna sprema, ekonomski smjer, Vukovar, Matijević Zorka, srednja upravna škola , Knin. Pitanja unutrašnjih poslova - Đumić Milan, visoka stručna sprema - dipl. ekonomista, Plavno - Knin, Miljević Gordana, visoka stručna sprema, fakultet političkih nauka, dipl. politolog, Karin. Pitanje prosvjete i kulture - Đaković Dušan, visoka stručna sprema - filološki fakultet, grupa srpski jezik i književnost, Gospić, invalid 100%. Pitanje bezbjednosti - Ajdinović Petar, visoka stručna sprema -VA, Vrginmost, Borota Veljko, viša školska sprema - pravnik, Topusko".
"Kvalifikaciona struktura" od magistra do srednje stručne spreme, ne samo ovog dokumenta, dokazuje da su velikosrpsku terorističku politiku prihvatile sve obrazovne strukture (urbane i ruralne) Srba u Hrvatskoj. Poslije Oluje 1995. među srpskim intelektualcima u Srbiji i Hrvatskoj uskrsnuti će teza velikosrpskog akademika Vasilija Krestića o urbanim i ruralnim Srbima, po kojoj su ruralni nevješti politici, a urbanima prijeti da u gradu postanu Hrvati.
Nije sve tako crno, mislilo se u RSK i na kulturu, pa i filmsku proizvodnju! Ali, kako i kakvu, otkriva nam jedno neobično snažno protuhrvatski i protuekumenski intonirano pismo, pisano s nacističkog polazišta o nemogućem suživotu dva naroda, poslano "7. juna 1994." "Ministarstvu za kulturu i vere i Ministarstvu informisanja". Pošiljatelj je "Autorski tim dokumentarnog filma".
"Autorski tim u sastavu: Episkop slavonski g. Lukijan, Stevo Ratković i Slobodan Mrkonjić, uz učešće profesionalne filmske ekipe VFC "Zastava - film" Beograd, na čelu sa pukovnikom Hranislavom Brkićem, direktorom pomenute filmske kuće i izvršnim producentom ovog filma, te uz pomoć Informacionog centra Srpskog sabora i Srpske pravoslavne crkve kao i uz podršku brojnih sponzora i ustanova, realizovala je projekat ovog dokumentarnog filma. Ovlaštenje za izradu filma dalo je Ministarstvo unutrašnjih poslova RSK pod brojem: 08/1 - 2373- 1/93, čime je ovaj državni organ stao iza ovog filmskog projekta i dao povjerenje autorima da projekat rade do konačne realizacije (Slobodan Mrkonjić pripadnik je MUP-a RSK - SUP -a Okučani). "

Afirmacija težnji da Srbi u RSK stvore svoju državu
"U skladu sa ovlaštenjem autori su pristupili pisanju scenarija i teksta, prikupljanju svih potrebnih materijala za izradu filma, te adaptaciju teksta koncepciji filma, stalno vodeći računa da se film pojavljuje u funkciji probijanja informativne blokade kojoj su izloženi naši sunarodnjaci i prijatelji u svjetu. Nadalje, autori filma imali su stalno u vidu okolnost da je nužno potrebno omogućiti afirmaciju istine o srpskom narodu RSK i njegovoj težnji - kao političkog naroda - da stvori svoju državu. Najzad, autori su stalno imali u vidu mnogo puta u istoriji dokazanu istinu o nerealnosti tzv. suživota, u bilo kakvom modalitetu i obliku, između srpskog i hrvatskog naroda, a što jasno pokazuje čitava hronologija događaja preznantovana u ovom dokumentarnom filmu. Nadamo se da će ovaj dokumentarni film doprinjeti afimaciji istine srpskom narodu RSK, koji Vladi RSK stavljamo na uvid i ocjenu u pogledu plasmana našoj i inostranoj javnosti. Izvoliti primiti izraze našeg osobitog poštovanja."

Filmski redatelj episkop Lukijan
Autori su doista "stalno imali u vidu" kontinuitet velikosrpskih teza počevši od Garašanina. Ne znamo je li film prikazan "našoj i inostranoj javnosti", no o njemu bi sigurno međunarodna demokratska javnost trebala zauzeti stav.
A kako danas stoje stvari ne bi nas smjelo iznenaditi da se film pojavi, ne u Haagu kao dokazni materijal, već kao "projekat" namijenjen obnovi i umnožavanju za kojega se traže dodatni izvori financiranja u Ministarstvu kulture RH, ili u nekom od izvora financiranja namijenjenih "nacionalnim manjinama u RH", jer vlada RSK u ovom trenutku, dok je u beogradskom "prognaništvu" poput londonskog "izbeglištva" kraljevske vlade iz 1941., ne može "da finansira" ovakve projekte.
Danas se o Birou vlade RSK u Beogradu prema Poslovniku treba skrbiti sekretar Savo Štrbac i Veritas, kao tijelo te vlade. Ne znamo je li raskinut ugovor o iznajmljivanju prostora bez naknade između Srbije i RSK. Niti znamo kad ćemo moći pogledati film "autorskog tima" na čelu s poznatim filmskim redateljem episkopom slavonskim Lukijanom.
No, obaviješteni smo s različitih strana kako "normalizacija nema alternative". Pitanje je samo kakva i dokle, jer Lukijan i "saradnici" nisu se pokajali za "istinu o nerealnosti tzv. suživota, u bilo kakvom modalitetu i obliku, između srpskog i hrvatskog naroda".

(Nastavlja se)