VJESNIK, Podlistak, 9. i 10. travnja 2005.,
Piše: Nenad Piskač

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (XXIII.)

PRIPREME ZA "HRVATSKU AGRESIJU"

"Ima veliki broj profesionalnih vojnika iz Jugoslavije koji su na prvoj liniji dok im porodice žive u Srbiji po kasarnama u užasnim uslovima…"
"Konstatirana je procjena stanja u kojoj se "očekuje nova agresija…"
"Vrlo vjerovatna je agresija na lokalnom pravcu, ne duž cijele linije fronte…"
"Cilj agresije bi najvjerovatnije bio presijecanje Koridora i napad na cijeloj liniji fronta…"

Zapisnik sa 6. redovne sjednice Mikelićeve vlade održane u Kninu 15. i 16. lipnja 1994. godine opisuje pripreme za razgovore s legitimnom hrvatskom vlašću. Mikelić: "Naš je stav da delegacije broje po 5 članova. Na čelu hrvatske delegacije se nalazi Hrvoje Šarinić, a on je savjetnik za nacionalnu bezbjednost, što nema veze sa ekonomskim pregovorima. Hrvati su tražili da dođe 5 njihovih novinara, a naš stav je da se poštuje reciprocitet, da može biti onoliko hrvatskih novinara koliko je naših išlo u Zagreb, a to je jedan… Očito je namjera sutrašnjih razgovora da mi damo vodu Zadru i Biogradu, a onda da se nastave razgovori o humanitarnim pitanjima. Mi smo naglasili da se sutra mogu samo kandidovati pitanja, a nikako odlučivati".
"Ministar Babić - mi ćemo postaviti pitanje ovlaštenja članova hrvatske delegacije, tj. koga oni predstavljaju. Svako pitanje treba dobro prostudirati. Pitanje vode treba tretirati kao pitanje trgovine".

"Međunarodni pregovori" s hrvatskom vlašću

Donesen je i "Zaključak": "Ministri koji nisu dostavili teze za razgovore dužni su to učiniti sutra ujutro. Mora biti uvezen stav predsjednika Republike, predsjednika Vlade i ministarstva inostranih poslova kad su u pitanju međunarodni pregovori. Nakon što resorni ministri dostave teze za ekonomske razgovore zadužuju se ministar Petrović i sekretar Štrbac da ih uvežu u cjelinu i naprave platformu za razgovore".
Razgovor s hrvatskom vlašću teroristička vlada RSK čak je i 1994. godine smatrala "međunarodnim pregovorima".

Kakvo je bilo pitanje sigurnosti u RSK zorno oslikava upravo taj zapisnik. "Informaciju o problemima rada zatvora u Kninu podnio je ministar Funduk Uroš. Prema Zakonu tamo gdje postoji Okružni sud mora biti i zatvor. Mi tako imamo 3 zatvora u Glini, Kninu i Belom Manastiru. Za izdržavanje pravomoćne osude formiraju se KP domovi i takve imamo u Glini i Gradišci. Zatvor u Kninu silom prilika smješten je u staru bolnicu u centru grada. Ima oko 60 - 100 pritvorenika, a oko 20 bi trebalo ići u KP Dom jer su pravomoćno osuđeni.
Zatvor treba preseliti iz centra grada iz više razloga: nema ogradnog zida, građani kontaktiraju sa zatvorenicima, unutarnja vrata su od šperploče i mogu se provaliti, nema prostora za šetnju zatvorenika itd. S opštinom Knin je dogovoreno da se zatvor premjesti na lokaciju 2 km izvan grada. Radi se o površini od 110 hektara , ima sva infrastruktura i mišljenje ministra pravosuđa je da bi se uz ne velika sredstva to moglo brzo uraditi".

"Privedeno je 148 lica"

Govorio je i ministar Ilija Prijić: "Na sastanku koji je organizovao predsjednik Republike u Topuskom i B. Manastiru od strane predsjednika opštine je ukazano na potrebu privođenje lica koja trebaju biti lišena slobode. Po naredbi predsjednika Republike akciju su sproveli MUP i Vojna bezbjednost. Privedeno je 148 lica i nalaze se u Staroj Gradiški. Akcija je pozdravljena od strane javnosti izuzimajući reakciju pravosuđa koja je formalno u pravu. Ova lica su upravo sada dostupna pravosuđu, a do sada nisu bila.

Dobro je što je i napokon aktiviran KP dom Stara Gradiška koji ima kapacitet 600 mjesta. Sada tamo može biti upućeno na izdržavanje kazne oko 100 lica pravomoćno osuđenih. Danas na sastanku kod Predsjednika kojem je prisustvovao i ministar Funduk utvrđen je dio formalne metodologije. Sutra će se održati sastanak u Okučanima kojem će prisustvovati predstavnik MUP-a, ministar pravosuđa i predsjednici okružnih sudova i tužioci, gdje će se razmatrati lista svih lica i zaključiti ko će ostati, ko će se prebaciti na drugo mjesto, a ko može na slobodu.
Ministar Fundak - postavlja se pitanje zašto se zaobišlo ministarstvo pravosuđa. Priznajem da su mnogi bili na slobodi neosnovano, ali su ovom akcijom privedeni i nevini. Privedeni su čak i svi iz pritvora u Glini što se ne bi desilo da se sarađivalo sa nama. Ovo se nije smjelo desiti jer je napravljena racija koja ne ide u prilog pravnoj državi".

U prilog pravnoj državi ne ide ni formiranje RSK, terorizam, etničko čišćenje okupiranog prostora, sveopća pljačka hrvatskog zajedničkog dobra, no, o tomu se nije raspravljalo nego je zaključeno: "Prihvata se stav dogovoren jutros kod predsjednika Republike da se sutra u Okučanima održi sastanak relevantnih faktora uz konstataciju da Vlada stoji na stanovištu da ubuduće ovakve i slične akcije ne smiju ići bez znanja i saradnje sa ministarstvom pravosuđa". Relevantni faktori!

Ništa u RSK nije bilo tako bitno velikosrpskim "relevantnim faktorima" kao pitanje "hrvatske agresije". Dokaz tomu je zapisnik "Sa tematske sjednice Vlade RSK održane 06.07.1994. u 10,00 časova u zgradi Vlade u Kninu". Tema: "Problematika Ministarstva odbrane" i "Mjesto i uloga Srpske vojske Krajna i odbrambene pripreme RSK u obezbjeđenju suvereniteta i međunarodnog priznanja RSK".
Konstatirana je procjena stanja u kojoj se "očekuje nova agresija što se vidi iz hrvatskih sredstava informisanja, kao i dodatnih priprema i obučavanja hrvatske vojske. Postavlja se pitanje oblika njihove agresije i pravca djelovanja. Vrlo vjerovatna je agresija na lokalnom pravcu, ne duž cijele linije fronte. Dosadašnji primjeri takve agresije su Miljevački plato, Maslenica, Medački džep. Cilj agresije bi najvjerovatnije bio presijecanje Koridora i napad na cijeloj liniji fronta…

Fikret Abdić postepeno postaje zavistan od srpske pomoći i sve manji mu je prostor za balansiranje između nas i ustaša. To nam omogućava aktivniju i efikasniju ulogu u pružanju pomoći AP Zapadna Bosna. 3. Procjena mogućnosti pomoći Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije za slučaj agresije na RSK. Ima veliki broj profesionalnih vojnika iz Jugoslavije koji su na prvoj liniji dok im porodice žive u Srbiji po kasarnama u užasnim uslovima".
Očito je kako je velikosrpska politika u Hrvatskoj i prije oslobađajućih akcija Hrvatske vojske uvela termin - agresija, što je kulminiralo u optužnicama haaškog Tužiteljstva.

"Usklađivanje pravne regulative sa SRJ"

Vlada RSK je zaključila da će do 1. kolovoza 1994. napraviti "početni ratni plan". Osim toga: "Moramo ići u usklađivanje pravne regulative sa SRJ. To ne znači da ćemo slijepo preslikavati pravnu regulativu SRJ. Morat ćemo donijeti četiri važna Zakona, a to su Zakon o odbrani, Zakon o SVK, Zakon o vojnim sudovima i Zakon o vojnim tužilaštvima. Mijenjat ćemo Zakon o penziono socijalnom osiguranju, Zakon o zdravstvenom osiguranju".
Doznajemo da su jedinice civilne zaštite "u miru" preuzele na sebe "snabdijevanje vodom stanovništva, zdravstvena zaštita i dr." pa ih trebaju rasteretiti "opštine". Glede "snabdijevanja": "Potrebno je da se ne iznose pare iz RSK (onoliko koliko imamo). Mi imamo tri vrste dobavljača iz SRJ, RS, RSK. Iz Republike Srpske - 58 dobavljača, iz SR Jugoslavije - 112 dobavljača, iz Republike Srpske Krajina - 257 dobavljača. Najviše dugovanja ima prema našim dobavljačima kao što su preduzeće VUPIK, PIK Okučani, Gavrilović itd.".

Srbi iz Hrvatske nikad nisu lošije živjeli nego u odmetničkoj RSK u kojoj su svi "dobavljači" bili srpski! Memorandum SANU tvrdio je da Srbe izrabljuju Hrvatska i Slovenija. Najlošije su živjeli kad su se plebiscitarno izjasnili protiv uspostave samostalne hrvatske države. Kao što su složno ustali protiv NDH, tako su ustali i protiv RH. U taj povijesni kontekst spada i tematska sjednica Mikelićeve vlade u srpnju 1994.

(Nastavlja se)