VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (XX.)

PLANIRANJE ODLASKA IZ HRVATSKE

"Situacija je dosta teška jer Hrvatska je po informacijama kojima raspolažemo odlučila ići u totalni rat"
Planiranje organiziranog odlaska Srba iz Hrvatske započelo je, dakle, godine 1992. i sastavni je dio politike RSK za koju se plebiscitarno opredijelio srpski narod u Hrvatskoj. Dragovoljni će se odlazak sprovesti u djelo 1995. nakon uspješnih protuterorističkih akcija hrvatske države

Zapisnik sa 66. sjednice vlade RSK (Knin, 28. rujna 1993.) među ostalim otkriva nam kako je predsjednik Đorđe Bjegović razmišljao u sklopu pete točke dnevnog reda "Tekuća problematika u vezi sa agresijom Hrvatske od 09.09.1993. godine".
"Predsjednik Bjegović - situacija u tzv. Medačkom džepu još nije sanirana. UNPROFOR je ušao u ta sela i dosta je poslova oko razminiranja, UNPROFOR ima dosta ranjenih i oštećenih vozila. Situacija je dosta teška jer Hrvatska je po informacijama kojima raspolažemo odlučila ići u totalni rat. Očekuje se produženje mandata UNPROFOR-a ali i izmjena mandata i podjela na 3 dijela za bivšu Jugoslaviju. Iz dana u dan broj žrtava iz Medačkog džepa se mijenja.
Danas naša delegacija na tu temu ima konferenciju za novinare u međunarodnom PRESS - centru u Beogradu… Danas bi trebali dati preporuke predstavnicima opština Korenica, jer njihov stav je da moraju iseliti svi Hrvati iz Podlapače. Dok se ne napusti od strane hrvatske vojske teritorij okupiran od januara 92. da do danas nema pregovora sa UNPROFOR-om. Danas ne možemo reći da vladamo situacijom, ali moramo dati brze odgovore".

Zahtjev Đukićeve stranke

Ista je vlada održala i 76. trodnevnu sjednicu "dana 28.02.1994., 01.03. i 02.03. 1994.". Izdvajamo prioritete s te sjednice: Odluku "o dodjeli 20.000 novih dinara za potrebe nastavnog centra MUP-a (prilog br.23)", inicijativu "u vezi iseljenja UNPROFOR-a iz Južne kasarne u Kninu po zahtjevu predsjednika RSK gosp. Milana Martića (prilog br. 28)" s pripadajućim Zaključkom - "Predmet je u toku i razmotrit će se s najvišim predstavnicima UNPROFOR-a".
Točka 8.1 "u vezi pregovora i odnosa s Muslimanima iz Bihaća (prilog br. 30)": "Ne mogu se voditi pregovori na nivou opština, već samo na republičkom nivou. Opštine mogu razgovarati ali ne mogu zaključivati nikakve sporazume. O svakom sastanku treba u vidu zapisnika obavjestiti Vladu". Dakle, nikakva decentralizacija i regionalizacija u velikosrpskoj tvorevini nisu bile dopuštene.
Zanimljiva je i slijedeće točka: "Sekretar Vlade i predsjednik republičke komisije za razmjenu zarobljenika Savo Štrbac upoznao je članove vlade sa zahtjevima hrvatske strane za posjetu vukovarskom groblju. Komisija je dobila negativan stav Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova tako da je to pitanje odgođeno za izvjesno vrijeme. Također je za izvjesno vrijeme odgođeno i pitanje porodičnih susreta rastavljenih familija. Potom je predsjednik upoznao Vladu da je g. Abdala iz civilnih poslova UNPROFOR-a donio zahtjev Srpske narodne stranke iz Republike Hrvatske čiji je predsjednik Milan Đukić da se održi sastanak sa predstavnicima 'Srba iz UNP-a područja'".
Umjesto bilo kakve normalizacije, vlada je donijela odluku o "jednokratnoj novčanoj pomoći ranjenicima, pripadnicima SVK (srpska vojska Krajine) koji se nalaze na liječenju u Republici Srbiji (prilog br.32)".

Akcija čišćenja skloništa
Vlada je na sljedećoj sjednici opet maratonski raspravljala 4., 9., 10. i 11. ožujka 1994. Iz Zapisnika prenosimo dvije zanimljivosti. Prva: "Od Glavnog štaba i Ministarstva odbrane zatražiti odgovor po kom osnovu su AVL (aktivna vojna lica, op. a.) i CL (civilna lica) u Vojsci Jugoslavije dobili robe namijenjene za plate iz budžeta RSK". Dakle, plaće terorističke velikosrpske vojske isplaćivale su se i u robi, a osim toga ostaci JNA (Vojske Jugoslavije) još su i 1994. na okupiranom teritoriju Hrvatske!
Jedan naoko bezazlen Zaključak: "Na cijeloj teritoriji RSK treba sprovesti akciju čišćenja skloništa, za šta se zadužuje Republički štab civilne zaštite i g-din Sava Milović". Uloga organizacije civilne zaštite u RSK bila je neobično važna…
"Zakon o odbrani" RSK kaže: "U slučaju stanja neposredne ratne opasnosti, ratnog stanja ili vanrednog stanja: 1. građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica preduzimaju mere i radnje u skladu s obavezama utvrđenim Planom organizovanja priprema za odbranu, Planom opšte mobilizacije i odlukama koje Vlada u vezi sa tim donese; 2. komande, jedinice i ustanove Vojske postupaju u skladu s planovima pripravnosti, mobilizacije i upotrebe Vojske i naredbama predsednika Republike. Neposredne obaveze pojedinih izvršioca iz stava 1. t. 1. i 2. ovog člana utvrđuju se izvodom iz Plana odbrane zemlje" (čl. 5).
Tu je korijen uloge Civilne zaštite. Također je razvidno iz teksta Zakona da civilno služenje vojnoga roka u RSK nije bilo predviđeno, dok se danas većina Srba u Hrvatskoj opredjeljuje za civilno služenje vojnog roka.

Radna i materijalna obveza
"Učenje u civilnoj odbrani i zaštiti sastoji se od obaveze izvršavanja određenih dužnosti u jedinicama i organima obrazovanim za zaštitu i spasavanje civilnog stanovništva i materijalnih dobara od ratnih razaranja i prirodnih i drugih nesreća i opasnosti. Obavezu iz stava 1. ovog člana imaju svi građani od navršenih 15 do navršenih 60 godina (muškarci) odnosno 55 godina (žene), osim lica na službi u Vojsci i organima i jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova. Obaveze iz stava 1. ovog člana oslobađaju se trudnice i majke koje imaju dete mlađe od sedam godina, odnosno dva deteta ili više dece mlađe od deset godina, kao i lica nesposobna za učenje u jedinicama i organima civilne odbrane i zaštite" (čl. 33).
Uz radnu obvezu koju "imaju svi za rad sposobni građani koji su navršili 15 godina" iznimno je važna za daljnji razvoj događaja i tzv. "materijalna obaveza": "Za potrebe odbrane zemlje građani su dužni da daju: motorna, prevozna i specijalna vozila; građevinske i druge mašine; sredstva i uređaje veze; plovne objekte; zgrade i zemljišta; luke, pristaništa i instalacije za plovidbu, snabdevanje, održavanje i remont plovnih objekata; vazduhoplove, aerodrome, pumpne stanice i skladišta; oružje, jahaću, tegleću i tovarnu stoku, kao i druga potrebna materijalna sredstva. Sredstava iz stava 1. ovog člana popisuje nadležni područni organ.
Građani čija su materijalna sredstva popisana za potrebe odbrane zemlje dužni su da ta sredstva, na zahtev nadležnog područnog organa dopreme na određeno mesto u stanju koje omogućava njihovu namensku upotrebu. Nadležni područni organ može zahtevati da se ta sredstva dopreme i radi pregleda ili upotrebe u vojnoj vežbi. Građani koji ostanu bez popisanih materijalnih sredstava ili čija sredstva postanu tehnički neispravna ili neupotrebljiva, ili na tim sredstvima nastanu bitne promene tehničke prirode, dužni su da o tome odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, obaveste nadležni područni organ" (čl. 27.).

"Obuka za stvarni slučaj"
"Zakon o odbrani" vodio je računa i o formuli opisanoj u književnosti NOB-a - "Bežmo braćo, pobeda je naša!" (Branko Čopić).
U "Naređenju Broj: POJ. 1013.-1, Knin 07.10.1992." Ministarstva obrane, što ga je potpisao načelnik potpukovnika Duška Babića, među ostalim, piše: "U slučaju naređene evakuacije građana, preduzeća, škola i drugih organizacija iz gradova i ugroženih područja koja pružaju povoljnije uslove za zaštitu napraviti plan evakuacije za kategoriju građana koji podležu evakuaciji" (3.).
I dalje: "6. Organizovati obuku sa povjerenicima CZ u poduzećima, školama i MZ u radu i postupcima prilikom sklanjanja. 7. Težište imati na uvežbavanju organizovanih radnji i postupka uz izbjegavanje panike, a kasnije objasniti da je to obuka za stvarni slučaj".
Planiranje organiziranog odlaska Srba iz Hrvatske započelo je, dakle, godine 1992. i sastavni je dio politike RSK za koju se plebiscitarno opredijelio srpski narod u Hrvatskoj. Dragovoljni će se odlazak sprovesti u djelo 1995. nakon uspješnih protuterorističkih akcija hrvatske države.

(Nastavlja se)