VJESNIK,
Podlistak, 4. travnja 2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA
TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE
SRPSKE KRAJINE' (XVIII.)
SPC
"SVETOSAVSKA POLITIČKA STRANKA"
Momčilo Đujić: "Ne bojte
se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa
njima obračunavao u prošlom ratu
Zapamtite, sa Hrvatima ne
sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo
kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne
znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi,
naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa
tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas,
pa da vidimo kom obojci kom opanci"
Prve vlade RSK bile su dodatno
i neprestano sokoljene s različitih strana i od različitih velikosrpskih
autoriteta. Jedan od njih je zapovjednik koljačke Dinarske četničke
divizije, naturalizirani Amerikanac, vojvoda pop Momčilo Đujić.
On je odmah poslije četničkog maskara u Borovom Selu, kada je
2. svibnja 1991. ubijeno i masakrirano dvanaest hrvatskih redarstvenika,
izjavo preko "nezavisnog" beogradskog Radija B-92:
"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari.
Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu
Zapamtite, sa
Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati
samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami
ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši
hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo
ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred
nas, pa da vidimo kom obojci kom opanci".
S Lukijanovim blagoslovom
Na ovu javnu izjavu nije reagirao čak ni Zimmerman američki
veleposlanik u Beogradu. A što se dogodilo u Borovom Selu svjedoči
i predsjednik Predsjedništva SFRJ, Stjepan Mesić: "Svi
su masakrirani, odsječene su im glave i na najbestijalniji način
su se na njima iživljavali. Teško je znati tko je to učinio.
Zna se da su Vojislav Šešelj, Milan Paroški i ministar za Srbe
izvan Srbije bili u Jagodnjaku i držali ratnohuškačke govore".
Danas nije teško saznati tko je to učinio, ako i za Srbe u Hrvatskoj
vrijedi politika "individualizacije krivnje".
Pravednica među narodima, povjesničarka Ljubica Štefan (1921.
Prilep - 2002. Zagreb), zabilježila je i velikosrpske poticajne
injekcije Svetog arhijerejskog sinoda SPC ("Istinom i činjenicama
za Hrvatsku, Nedopustiva lakoća hrvatskog oprosta i zaborava",
HKZ - Hrvatsko slovo, Zagreb, 1999. str. 263.). Episkop Lukijan,
kako piše u novosadskom listu Stav (9. kolovoz 1991.) održao
je zajednički sastanak s Vojislavom Šešeljem baš u Borovom Selu.
Lukijan je tada kazao: "Moramo da se što pre oslobodi Vukovar,
zato što treba da nam bude administrativni, kulturni i duhovni
centar". Šešelj je dodao: "I Osijek i Beli Manastir
".
Osim toga, nakon protjerivanja Hrvata iz Dalja (vidi Vjesnik
1. kolovoz 1991.), kojom prilikom je život izgubilo trideset
i osam hrvatskih masakriranih branitelja, Lukijan je, već prije
od patrijarha Pavla određen za episkopa eparhije sa sjedištem
u Dalju, blagoslovio temelje nove pravoslavne crkve u Dalju.
Nikada Dalj u povijesti nije bio središte eparhije, niti je
u njemu bila pravoslavna crkva. Ljubica Štefan, odličan poznavatelj
velikosrpske politike i svetosavske ideologije, zaključuje:
"SPC je s pravom nazvana 'duhovna JNA', jer ona je - a
to se vidi i danas - ne kršćanska crkva, nego svetosavska politička
stranka" (1999.).
Učvrstiti i ojačati srpsku
državu u Hrvatskoj
To su dakle, motivi i uzori koji su pokretali velikosrpski terorizam
Srba iz Hrvatske, pa slijedom toga i vlada RSK, pod čijim su
vladanjem počinjeni zločini, masakri i zvjerstva usporedivi
jedino sa četničkim zvjerstvima tijekom Drugog svjetskog rata.
Zečevićeva vlada, kao i prethodne, vladale su ne dovodeći u
pitanje "istorijska prava", prešućujući zločine počinjene
u ime tih prava i nastojeći učvrstiti i ojačati srpsku državu
u Hrvatskoj. Zločine nisu sprječavale, nego poticale, dakle
odgovorne su po svim osnovama uključujući onu "zapovjednu".
Krajem ožujka 1993. vladu RSK preuzima Đorđe Bjegović. Sastav
njegove vlade i dalje je velikosrpski: Branko Lubovac - potpredsjednik,
Stojan Španović - potpredsjednik, Savo Štrbac - sekretar, Nebojša
Arbutina - ekonomski odnosi, industrija i razvoj, dr. Dragica
Rakić - "rad i boračko invalidske zaštite", Miomir
Crnogorac - saobraćaj i veza, Mitar Brnović - poljoprivreda,
vodoprivreda i šumarstvo, Slobodan Jarčević - vanjski poslovi,
Milivoj Krička - energetika i rudarstvo, dr. Spiro Kostić -
zdravstvo, Milan Knežević - prosvjeta, Radomir Kužet - pravosuđe
i uprava, Đorđe Lazić - trgovina i turizam, Milan Martić - unutarnji
poslovi, Vojin Peurača - financije, Milena Tanjga - informiranje,
Dušan Rakić - "narodna obrana", Ljubiša Budić - građevinarstvo
i urbanizam.
"Transformacija svojine"
Nakon početnih teritorijalnih osvajanja na dnevni red, kako
to pokazuje "Zapisnik od 13.05.1993.godine sa 46. redovne
sednice Vlade Republike Srpske Krajine, održane u Kninu sa početkom
u 16,00 časova. Spisak prisutnih na sednici Vlade nalazi se
u prilogu ovog zapisnika i čini njegov sastavni deo", dolaze
pitanja vlasništva i preživljavanja. Raspravljalo se o "transformaciji
svojine" (pretvorbi vlasništva, op. a.):
"Ministar Arbutina iznosi u dužoj elaboraciji stavove ministarstva
za industrijski razvoj o projektu transformacije vlasništva
U načelu je mišljenja da u uslovima ratnog stanja transformaciju
nebi trebalo provoditi. Iznosi ograničenja, kao što su veliki
rizik za kapital, nejasan položaj RSK, prenizak bonitet subjekata,
transformacije, nepostojanje tržišta roba i radne snage i drugo.
Nema tržišta kapitala kao osnovnog preduslova transformacije.
Transformaciju bi trebala provoditi Agencija. No, ona se pokazala
kao mesto malverzacija
Načelno, transformacija bi mogla da
krene oko polovine 1995. godine. Ukazuje i na problem štampanja
deonica i troškova oko toga". Uglavnom dakle, "luk
i voda".
I drugi su pokušavali nešto suvislo kazati, ali jedino je jasno
kako je "ministrima" bilo neobično važno "transformisati"
"stambeni fond". Tako "Ministar Krička smatra
da nije bitan sada niti rok, a niti da metodologija ide iza
Zakona, već je važno da transformacija ide puno brže. Nisu toliko
važni niti troškovi
Podpredsednik Lubovac smatra da mi sada
u transformaciji nemamo nikakvog iskustva. Po njemu treba odmah
ići u izmene strukture vlasništva u stambenim odnosima. Smatra
da je prestruktuiranje onda kada se povećava kapital, a ne vlasnička
struktura. Sada nemamo niti tržište kapitala, robe, a niti radne
snage
neke stvari bi ipak trebalo pripremiti za transformaciju,
kao što je to npr. stambeni fond. Tu se moramo približiti Europi".
"Ministar Arbutina
Napominje da je stambeni problem izdvojen
i rešit će se brže". Lubovac: "Treba voditi računa
i o deobenom bilancu sa Hrvatskom". Kakva rasprava, takav
i Zaključak, treba, naime predložiti "dinamiku aktivnosti
na provođenju programa transformacije svojine u RSK".
"Da se sve fakturiše
Arkanu"
Zanimljiva je i rasprava o "računu 'teškom' 33.000 DM koji
su napravili Arkanovi dobrovoljci u Benkovcu u hotelu 'Kamen'.
Radi se o šteti pričinjenoj na inventaru, pansionu i plaćama
radnika". U originalu "Mile Martić govori opširnije
o dobrovoljačkoj gardi i ističe da su u RSK svi dobrovoljci
prihvaćeni pod jednakim uslovima. Ražnjatović se uselio u taj
hotel nasilno, pri tome nije obavestio Vladu, nije koristio
hranu Vlade, već hranu izbeglica. Izbacio je čak i izbeglice
iz toga hotela, iako mu se davao i drugi smeštaj. Predlaže da
se taj trošak neplati, već da se sve fakturiše Arkanu, jer je
on u principu sve i radio na svoju ruku". "Ministar
Lazić ističe potrebu opreza, jer bi se u tome slučaju mogli
pojaviti i drugi sa sličnim zahtevima".
Problem je gurnut pod tepih komunističkim Zaključkom: formirati
komisiju, koju će "imenovati sekretar Vlade", dakle,
Savo Štrbac. On je danas na relaciji Beograd - Banja Luka i
bavi se pitanjem "transformisanja" demokratske Hrvatske
u zločinačku. Sve uništene objekte uslijed velikosrpske agresije
i unutarnjeg terorizma sanira hrvatski proračun. Nijednog pak
četnika ili velikosrpskog teroristu Štrbac danas niti istražuje,
niti optužuje. Kao velikosrpbinu bitan mu je hrvatski teritorij,
a ne planirani i neplanirani "troškovi".
(Nastavlja se)
