VJESNIK,
Podlistak, 1. travnja 2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA
HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE
KRAJINE' (XVI.)
ODLUKE O OTIMAČINI HRVATSKE
IMOVINE
O unutarnjoj "stabilnosti"
velikosrspke tvorevine na hrvatskom tlu govori i činjenica da
je u razdoblju 1991. - 1995. promijenila ukupno šest vlada,
a u Hrvatskoj nije se pomaknula dalje od početnog mita o "velikoj
Srbiji", u čije ime su počinjeni jezivi zločini, masakri,
protjerivanja
Od ostalih Skupština RSK treba
spomenuti onu održanu u Petrinji u lipnju 1993. kad je zatražena
Paspaljeva smjena. Potom onu koja je verificirala rezultate
referenduma o spajanju RSK i RS održanu isti mjesec. Poslije
hrvatske oslobodilačke akcije na području Medačkog džepa Paspalj
nakon susreta s Miloševićem izjavljuje da će Srbija braniti
RSK u slučaju "hrvatske agresije" na nju.
Skupština RSK u listopadu 1993. prihvatila je "Deklaraciju
o odbacivanju Rezolucije 871", a nekoliko dana kasnije
i "Platformu za pregovore s Hrvatskom". Istog mjeseca
Skupština je usvojila zaključak o pokretanju odgovornosti zbog
gubitka Medačkog džepa.
Nakon što su Vojislav Šešelj, šef Srpske radikalne stranke i
Milan Babić šef SDS-a Krajine potpisali protokol o koaliciji,
12. veljače 1994. održana je konstituirajuća skupština RSK na
čelu s radikalom Brankom Vojnicom i potpredsjednicima Markom
Atlagićem i Milanom Ernjakovićem.
"Jednoglasna odluka o
ujedinjenju"
Tijekom te godine skupština se bavila ostavkom Đorđa Bjegovića,
paketom vojnih zakona, davanjem potpore RS, smjenjivanjima direktora,
pa i predsjednika Vojnice (25. listopada 1994.). Umjesto Vojnice
izabran je Rajko Ležajić, a novi potpredsjednici su Borislav
Bogunović i Đorđe Bogunović. Ležajić je, kako smo već naveli,
2005. u Beogradu obnovio rad skupštine.
Skupština je 1. prosinca raspravljala o pregovorima s Hrvatskom
glede autoputa. Zatim je 8. veljače 1995. odbila Plan Z-4. Nakon
Bljeska, skupština RSK smijenila je šefa vlade Borislava Mikelića
i poduprla spajanje s RS, a 16. lipnja donijela je "jednoglasnu
odluku o ujedinjenju". U Topuskom je 27. srpnja 1995. izabrala
vladu RSK na čelu s Milanom Babićem. Tu je kraj priče o skupštinama
"nebeske Srbije" u Hrvatskoj: ona danas smatra da
je "u izgnanstvu".
Priča o vladama "nebeske Srbije" započinje s prvom
vladom "SAO Krajine" Milana Babića. Ona je vladala
hrvatskim okupiranim područjem od 29. svibnja do 19. prosinca
1991. Babićevi potpredsjednici bili su Jovan Katić, Risto Matković
i Dušan Starević. Babićevi ministri bili su: Vukašin Babić -
energetika, Dušan Badža - obrazovanje, Milan Bauk - financije,
Jovan Katić - industrija i ekonomski razvoj, Dr Vaso Ležajić
- zdravstvo i socijala, Lazar Macura - informiranje, Milan Martić
- unutarnji poslovi, Jovan Radulović - vanjski poslovi, Veljko
Stoisavljević - poljoprivreda, šumarstvo, trgovina i turizam,
Milan Tarbuk - narodna obrana, Petar Štikovac - vjerski poslovi
i Dušan Vještica - urbanizam i građevinarstvo.
Kako su se rješavala imovinska
pitanja
No čini se da je svaka velikosrpska "oblast" tijekom
1991. imala svoju vladu. To je vidljivo iz Odluke od 2. listopada
1991., potpisane od Gorana Hadžića predsjednika vlade "Srpske
oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem".
Ovako su se, naime, rješavala imovinska pitanja: "1. Radi
očuvanja i zaštite kao i odgovarajućeg korištenja, sva pokretna
i nepokretna imovina Republike Hrvatske, društvena imovina privrednih
organizacija i drugih društveno pravnih lica na teritoriji Srpske
oblasti Slavonije, Baranje i Zapadni Srem privremeno postaje
danom stupanja na snagu ove Odluke imovina kojom upravlja i
raspolaže Srpska oblast Slavonije, Baranje i Zapadni Srem. 2.
Način zaštite, čuvanja, odgovarajućeg korištenja, upravljanja
i raspolaganja imovinom iz tač.1 ove Odluke utvrđuje se posebnim
odlukama Vlade na predlog nadležnih ministarstava. 3. Ova Odluka
kao i odluka iz tač.2 su privremene do donošenja propisa kojim
se konačno reguliše ova oblast. 4. Ova Odluka stupa na snagu
danom donošenja".
Ovaj dokument se u civiliziranom svijetu zove - pljačka, otimačina
ili krađa.
Kad smo već kod imovine, skočit ćemo nakratko u "Ministarstvo
za urbanizam". Posrijedi je dokument "Stambeno-komunalnih
poslova i građevinarstva Broj: 19-291/95, Knin, 10.04.1995.".
Iz njega saznajemo da je ministar Ljubiša Budić davao "Suglasnost
za zadržavanje prava raspolaganja na stanovima", i to "prvenstveno
radi rješavanja stambenog pitanja deficitarnog stručnog kadra".
Dokument se odnosi na "Preduzeće 'Gavrilović' Holding d.o.o.
iz Petrinje". Za pretpostaviti je da nije jedini. Iz njega
je razvidno kako je u RSK nedostajalo stručnjaka, a svaki koji
je nešto znao nastojao je to i materijalno naplatiti u nekretnini,
prethodno otetoj Republici Hrvatskoj. To su ta danas famozna
retroaktivna, ponižavajuća "stanarska prava povratnicima".
Na razini mjesnog odbora
Brojni sačuvani zapisnici terorističkih vlada dokazuju kako
je i vlada oskudijevala stručnjacima. Kvaliteta rasprava i zaključaka
bila je, istina, na nešto višoj razini od skupštine, ali ta
razina ne može zadovoljiti kriterije prosječnog mjesnog odbora.
Posrijedi je jedan birokratizirani jezik i jednouman način razmišljanja.
Prva Babićeva vlada imala je zadaću usvojiti sve potrebne "državne"
dokumente proistekle iz memoradumovski zacrtanih srpskih prava.
Prihvatila je "Statut SAO Krajine". Nakon što se JNA
u srpnju 1991. povukla iz Slovenije i kad se zaoštrava situacija
u istočnoj Slavoniji, vlada je donijela 28. kolovoza odluku
o uspostavi jedinstvenog sustava teritorijalne obrane, kao dijela
oružanih snaga SFRJ.
Ta odluka uopće nije beznačajna. Najvažnija uloga velikosrpske
teritorijalne obrane bit će četverogodišnje uvježbavanje cjelokupnog
srpskog civilnog stanovništva za mogućnost "evakuacije".
Tijekom ove vlade 23. kolovoza su "JNA i TO Slavonije i
Baranje oslobodile Baranju i stigle do Osijeka", piše Mile
Dakić godine 2002. u Beogradu.
O unutarnjoj "stabilnosti" velikosrspke tvorevine
na hrvatskom tlu govori i činjenica da je u razdoblju 1991.
- 1995. promijenila ukupno šest vlada, a u Hrvatskoj nije se
pomaknula dalje od početnog mita o "velikoj Srbiji",
u čije ime su počinjeni jezivi zločini, masakri, protjerivanja
Pričuvni plan o maloj"velikoj
Srbiji"
Druga vlada RSK je ona Riste Matkovića (19. prosinca 1991. -
26. veljače 1992.). Sastav je uobičajen, a zabilježio ga je
i marljivi Mile Dakić: Risto Matković - prvi ministar i ministar
za pravosuđe, Vukašin Babić - energetika, Dušan Badža - obrazovanje,
Milan Bauk - financije, Savan Grabundžija - ministar za saobraćaj
i veze, Mićo Grnović - ministar za kulturu i fizičku kulturu,
Drago Jaramaz - financije (nakon Bauka), Lazar Macura - informiranje,
Milan Martić - unutarnji poslovi, Veljko Popović - urbanizam
i građevinarstvo (nakon Vještice), Borivoje Rašuo - vanjski
poslovi, Petar Štikovac - vjerski poslovi, Dr. Vaso Ležajić
- rad, zdravlje i socijalna politika.
U dva mjeseca Matkovićeva vlada uspjela je artikulirati "uslovno
prihvatanje Vensova plana", što je Babić na skupštini preformulirao
u referendum. Babića i Matkovića skupština je smijenila 26.
veljače 1992. u Borovu Selu.
U međuvremenu, neobjavljeni osvajački rat poslije povlačenja
JNA iz Slovenije ujedinio je JNA, četnike, teritorijalnu obranu,
"crveni krst", rezervni sastav JNA i dobrovoljačke
postrojbe velikosrba. Od 1992. godine svijet više ne može ne
vidjeti kako je posrijedi brutalna agresija, a ne građanski
rat. Ideološki vrh velikosrba pak, uviđa da će zbog hrvatskog
političkog, diplomatskog i vojnog otpora, morati odustati od
"velike Srbije" na crti Virovitica - Karlovac - Karlobag,
i prikloniti se pričuvnom planu o maloj "velikoj Srbiji".
Početni mobilizacijski uspjeh velikosrpske politike u Hrvatskoj,
zapljuskuju brojni problemi. Njih pak, bez pomoći Beograda nije
bilo moguće rješavati. I dalje se, međutim, igralo na stvaranje
države u državi s planom ujedinjenja i "prisajedinjenja".
(Nastavlja se)
