VJESNIK, Podlistak, 31. ožujka 2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA
HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE
KRAJINE' (XV.)
"MI ĆEMO IMATI SVOJU
DRŽAVU"
"Niko se nije sjetio
da pita: Kako je to pedeset godina Knin i Dalmacija pripadala
Zadru, Lika Gospiću, Kordun Karlovcu a Banija Sisku
Mi nemamo
Hrvata a i ono malo što je bilo u Glini sredili smo, imali smo
trideset i sedam posto ali više ih nema"
Treba li zaboraviti ono što su
u okupiranom Belom Manastiru 27. ožujka 1993. godine zastupali
velikosrpski skupštinari prometnuti u teroriste?
Mile Paspalj: "Na političkoj pozornici predsednika opština
sa Banije i Korduna koji su prihvatili Vensov plan, hoću reći
oni koji su sledili srpsku politiku globalno, koji slijede politiku
i onih ljudi koji i sada vode vrh srpske politike, tih predsjednika
opština više nema. Jedni su smenjeni, jedni zaplašeni, a jedni
su ubijeni, ali ne od ustaša
Ova priča sa zapadnom Slavonijom nije završena. Ja to i sada
potvrđujem, a mislim da to može potvrditi i ministar Martić
i još neki ljudi koji ovdje razmišljaju o našoj sveukupnoj teritoriji
Slušajte, narod je ipak jači od toga svega i mi ćemo imati svoju
državu
Nije ovde više u pitanju Paspalj, u pitanju je jedan
koncept globalne srpske politike
Međutim, niko se nije sjetio
da pita: Kako je to pedeset godina Knin i Dalmacija pripadala
Zadru, Lika Gospiću, Kordun Karlovcu a Banija Sisku
Kad je
oslobođena Glina dolazi do poziva, ali pitam se čijih jer mi
nemamo Hrvata a i ono malo što je bilo u Glini sredili smo,
imali smo trideset i sedam posto ali više ih nema
Imao sam ponuda
nuđeno mi je sve uz reči: ako nećeš to na Dedinju
jer ipak nije lepo, evo ti u Novom Beogradu blindirani stan
Nekome smrdi odnos Paspalj - Hadžić - Karadžić - Koljević -
Krajišnik i ostalo. I gospodin Vojo Šešelj. Jer, kad se došlo
stani-pani na južnom ratištu pomoć je zatražena i stigli su
među prvima i najpre Radikali. A pomoć, opet neizdašna, je stigla
od te matice Srbije
A ona kakva je takva je, Srbija je naša.
Njezino rukovodstvo je izabrao njezin narod. Mislim da mi koji
smo samo u tom malom sklopu oko rješavanja ovog našeg interesa
moramo se ponašati onako kako neko diktira
ovaj narod mora
jednom da bude načisto da li smo mi za srpsko jedinstvo ili
smo mi za bratstvo i jedinstvo
".
Bio je to predsjednik vrhovnog zakonodavnog tijela velikosrpske
RSK.
"Sa ustašama nema pregovora"
Goran Hadžić je tada kazao: "Velika je sreća što je ova
današnja Skupština zatvorena (za javnost, op. a.) i apelujem
na svest eventualnih predstavnika sedme sile, koji se ovde nalaze,
da ovo što se ovde dešava, u ovom prvom delu, ne ide u javnost,
ne zbog nas Srba i našeg srpskog posla, nego zbog naših neprijatelja
koje smo, očito je to, mi, Srbi iz Krajine, pošto ovi iz Bosne
još moraju da se bore, porazili. Činjenica je da je taj poraz,
koji je evidentan, posledica i ovakvog odnosa pojedinaca Srba
i shvatili su da bi jedino politički poraz iznutra mogao da
nas rasturi
sa ustašama nema pregovora, a posebno ne posle
22. januara, (to sam rekao bar 50 puta), dok Hrvatska stoji
čizmom na metru naše srpske zemlje, ove naše Republike, iako
ja smatram da je naša srpska zemlja mnogo šira nego teritorija
Srpske Krajine. Sa ustašama nema pregovora!
Mi o manjinama
možemo raspravljati, ali samo o našim manjinama kojih ima ovde
u Baranji - Mađarima, Hrvatima, Slovacima...
Oblasno veće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema funkcioniše.
Oblasno veće Zapadne Slavonije na žalost moram reći da bi bilo
bolje da nije funkcionisalo ako je mislilo da potpisuje separatne
sporazume sa ustašama. Ja ne znam da li ima tu neko među nama
ko vjeruje da ustaša kad ti nešto prihvati i kad potpiše neki
sporazum da on to ostvaruje za našu korist. Ako u to neko vjeruje
onda smo stvarno na nivou razmišljanja male djece.
Na žalost ovi predstavnici Oblasnog veća su verovatno i bili
ubeđeni da će moći vratiti Srbe pod šahovnicu da žive mirno.
Ja sam pesimista po tom pitanju
tako treba da se rešava sukob
Hrvata i Srba, znači kao dobrih komšija dve države
Srbi smo
i mogu vam to reći. Naša Vlada je po 12 časova raspravljala
oko nekih političkih stvari
Na Vladi se bukvalno moglo očekivati
da se desi ubistvo
da posle ove skupštine izađemo jedinstveni.
Ne jedinstveni samo za 15 dana i da se ponovo svađamo, nego
stvarno jedinstveni da vidimo ko je na putu stvaranja jedinstvene
srpske države".
Tako je govorio predsjednik fantomske 'RSK' u Hrvatskoj.
"Do istrage naše ili
vaše"
Na ovom se mjestu treba podsjetiti na velikosrpskog intelektualca
Nikolu Stojanovića. Srpski književni glasnik, časopis srpske
elite, ničim izazvan, objavio je u kolovozu 1902. Stojanovićev
članak "Srbi i Hrvati". Članak je u cijelosti odmah
pretiskao zagrebački list Srbobran, glasilo Srpske samostalne
stranke u Hrvatskoj.
Stojanović zastupa tezu o naprednom srpstvu i nazadnom hrvatstvu,
pa "ne može biti govora o slogi, jer su načela njihova
iz osnova protivna".
Zaključuje kako predstoji "borba", i to ne bilo kakva
- "Ta se borba mora voditi 'do istrage naše ili vaše'.
Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje
nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive
svuda pomešani sa Srbima i proces opšte revolucije, po kome
ideja Srpstva znači napredak".
U Zagrebu su na to izbile demonstracije Hrvata, koji prema Stojanoviću
i hrvatskim Srbima "dakle nisu i ne mogu biti posebna narodnost,
ali su na putu da postanu - srpska narodnost".
Tada prvi puta javno nastupa Stjepan Radić s porukom: "dignimo
se svi kao jedan, ne dajmo posla, zarade, ni zaslužbe, ni jednome
Srbinu! Ne stidimo se toga, oni nas odavno pljuskaju, a mi smo
ih podupirali; sad su digli nož protiv nas - udarite po toj
sramotnoj bratoubilačkoj ruci! Poduprite svoje Hrvate - svoj
k svomu" (Stjepan Radić, Politički spisi, Znanje, Zagreb,
1971.). Jednog od onih Srba u Hrvatskoj koji su pretiskali Stojanovićeve
teze u Zagrebu, Svetozara Pribičevića - ideologa "batinaške
politike" u Hrvatskoj, Radić je 1927. prihvatio kao koalicijskog
partnera! Godinu dana poslije ubijen je usred Beograda. Hrvati
su, uostalom, prihvatili u Jugoslavenski odbor čak i Nikolu
Stojanovića (1915.).
"Nama je Vensov plan
smrt, ljudi moji"
Iz Hadžića i Paspalja, koji su daleko od pismenosti i intelekta
ideologa Stojanovića, izvire njegov stav kako "ne može
biti govora o slogi" s "nazadnim hrvatstvom".
Zato je Radićev lijek "svoj k svomu" djelotvoran penicilin
za velikosrpsku logiku čak i jednoga Lazara Macuru, tada bivšeg
ministra u vladi RSK. On je u Belom Manastiru kao skupštinski
"poslanik" prozreo jeftine bombone Hadžića i Paspalja,
koji zapravo ne znaju velikosrpskoj skupštini objasniti zašto
su Beograd i Paspalj prihvatili Vensov plan mimo Skupštine RSK.
"Zašto i mi ne bi dobili najširu autonomiju, pa ako treba,
državljanstvo Srbije kao dvojno državljanstvo? Volio bih vidjeti
ko će maltretirati one u Istri ako imaju talijansko državljanstvo.
Nama je Vensov plan smrt, ljudi moji. Sa Talijanima treba raditi,
molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i sa onim
iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvate."
Macura računa na kontinuitet protuhrvatske velikosrpske i velikotalijanske
politike. Ti su apetiti često puta bili usklađeni. I danas kada
neki talijanski krugovi ponovo svojataju Istru, otoke i dio
Dalmacije, istodobno u Beogradu je obnovljena Skupština RSK
čiji je Macura, moguće i danas, član. Dodajmo tomu i političke
optužnice iz Haaga na račun Hrvatske. Politički slijepci i zlonamjernici
ovaj skup činjenica nazivaju "teorijom tajne urote".
Ako se dakle, osvrnemo na proteklo stoljeće, vidjet ćemo kako
nije posrijedi tajna urota, nego cijelo jedno stoljeće uhodavana
politika. Danas sasvim otvorena i javna, kao što i skupštine
RSK održane na hrvatskom okupiranom području, moraju postati
javna stvar, jer one su za Hrvate zajedničko zlo.
(Nastavlja se)
