VJESNIK, Podlistak, 29. ožujka 2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA
HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE
KRAJINE' (XIII.)
"MIRA NEMA DOK SU SRBI
TAOCI USTAŠA"
"Rukovodstvo srpskih
krajina neće prihvatiti da one ostanu u Hrvatskoj, makar se
to moralo ostvariti borbom
s Hrvatima nema pregovora"
Katić se čudi što Beograd ne razumije da "u Ustavu RSK
stoji da niko nema pravo potpisivati kapitulaciju Republike
Srpska Krajina niti njegova bilo kog djela"
Sjednica Skupštine RSK od 10.
veljače 1992. važna je zbog toga što je zapravo odbila mirovni
plan Cyrusa Vensa, koji je Vlada RH prihvatila 11. veljače,
kao i Rezoluciju 740 Vijeća sigurnosti, glede ubrzanja priprema
za mirovnu misiju "plavih kaciga" u Hrvatskoj (Rezolucijom
broj 743 od 21. veljače 1992. mirovne snage UN-a upućene su
"na prostore bivše Jugoslavije").
Mile Paspalj, šef Skupštine RSK, u Beogradu 9. veljače na krnjem
Predsjedništvu Jugoslavije, izjavljuje da mirovne snage trebaju
doći na "granice" RSK i Hrvatske. Na dan kad se održavala
velikosrpska skupština, predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman u
britanskom Guardianu kazao je, kratko i jasno, kako se Hrvatska
ne će odreći autoriteta nad srpskim enklavama ako tamo budu
razmještene snage UN-a.
Atmosferu je prije rečene sjednice dodatno zapalilo nekoliko
događaja. Potkraj siječnja u četničkoj bazi u Mirkovcima pokraj
Vinkovaca, održana je velika smotra četničko-terorističke tzv.
"teritorijalne obrane" na kojoj je episkop Lukijan
kazao kako je "srpski narod sveti narod, koji nikada u
svojoj povijesti nije vodio osvajačke ratove, samo je branio
svoje".
Beograd
se opredijelio za malu "veliku Srbiju"
Govorio je i UDBIN jugoegzekutor, tada četnik Beograda, Željko
Ražnjatović Arkan: "mira nema dok su Srbi taoci ustaša
i fašista u Hrvatskoj
srpski vojnici će nastaviti s oslobađanjem
srpske zemlje i borbom za ostvarenje cilja da svi Srbi žive
u jednoj državi".
Priključio mu se skladištar Goran Hadžić: "
oslobođeni
srpski krajevi ne smiju više biti napušteni i da će oni jednom
zauvijek postati Srbija. Rukovodstvo srpskih krajina neće prihvatiti
da one ostanu u Hrvatskoj, makar se to moralo ostvariti borbom
s Hrvatima nema pregovora". Četiri dana kasnije, 3. veljače
iz Iloka pod pritiskom JNA i četnika, etnički je očišćeno oko
pet tisuća Hrvata.
Imajući sve to u vidu, potpredsjednik Vlade RSK, Jovan Katić,
informirao je skupštinu o sjednici predsjedništva SFRJ od 31.
siječnja 1992. koja je raspravljala o mirovnom planu Cyrusa
Vensa. Taj plan velikosrbi iz Hrvatske shvatili su kao veću
opasnost po najzapadniji "deo nebeske Srbije" od upućivanja
mirovnih snaga u Hrvatsku.
Ukratko, predsjedništvo SFRJ nije dostavilo "stenogram
sa nje (sjednice Predsjedništva SFRJ, op. a.), mada je zahtjev,
za njegovo dostavljanje uredno podnesen Predsjedništvu SFRJ".
Pametnomu bi bilo dosta, ali ne i "nebeskoj Srbiji"
u Hrvatskoj, koja ne shvaća da se Beograd s međunarodnim priznanjem
RH opredijelio za malu "veliku Srbiju".
"Vlada RSK" je zato zaključila kako je posrijedi "vrhunac
političke manipulacije" jer su "uslove" rasprave
"karakterisali beskrajno fizičko iscrpljivanje, psihički
pritisci, pretnje i ucjene
onih koji nisu prihvatili politiku
svršenog čina" glede Vensova plana.
Skretanje
u samozavaravanje
"Neprihvaćanje plana, bez obzira na sve naše primjedbe
koje smo imali na njegov sadržaj, primjedbe koje se svode na
osnovu da se srpski narod u Republici Srpska Krajina prema tome
planu svodi na nacionalnu manjinu bez korektnih prava što u
krajnjem vodi ka diskriminaciji srpskog naroda - okarakterisano
je od onih koji stvarno ni o čemu ne odlučuju - kao naše opredjeljene
za ratnu opciju, što nikako ne možemo prihvatiti. Navedene optužbe
po našoj ocjeni sračunata je na to da u javnom mijenju izazove
otpor prema rukovodstvu i srpskom narodu RSK koji su navodno
željni rata i nasilja, Hrvata i smrti" - piše u zapisniku.
Potom je Katić skrenuo u samozavaravanje, jer je "Butros
Gali Generalni sekretar UN u svom najnovijem izvještaju Savjetu
bezbjednosti izričito rekao da na teritoriji RSK neće važiti
hrvatski zakoni i institucije. To je prvi put da se eksplicitno
tvrdi da neće važiti hrvatski zakoni na teritoriji RSK, što
je i prirodno. Suprotno stanje bio bi presedan u ustavno-pravnoj
praksi koji bi se očitovao u tome na jednoj suverenoj teritoriji
- teritoriji srpskog naroda biva primjenjivan ustavni pravni
poredak koji proizlazi iz drugog, u ovom slučaju, hrvatskog
narodnog suvereniteta. Naša zasluga za tu izmjenu, možda nije
presudna, ali je svakako značajna".
Pitate se gdje je predsjednik skupštine Paspalj? Jovan Katić:
"Pred tim pretnjama i ucjenama, a možda i obećanjima (Beograda,
op. a.), popustio je i pokleknuo gos. Mile Paspalj predsjednik
Skupštine Republike Srpska Krajina. Ostali nisu. Javnost upozoravamo
na to da uporedi stavove koje je zastupao gos. Mile Paspalj
sa 'njegovim' opredjeljenjem da to (Vensov plan, op. a.) navodno
prihvati.
Oni koji su ga zloupotrebili rekli su da on prema Ustavu mijenja
predsjednika Republike u njegovom odsustvu. Međutim, predsjednik
Republike dr. Milan Babić on je u to vrijeme obavljao redovno
svoju predsjedničku dužnost, te je neosnovana svaka špekulacija
u pogled odsustva predsjednika Republike".
Jednoumna
rasprava
Paspalj je pak, dan prije održao sjednicu skupštine u Glini
i prihvatio "bezuslovno Vensov plan" u nazočnosti
beogradskih gostiju Branka Kostića, Jugoslava Kostića i generala
JNA Blagoja Adžića. Katić upozorava kako SFRJ nije formalno
priznala RSK i njezin ustav i čudi se što Beograd ne razumije
da "u Ustavu RSK stoji da niko nema pravo potpisivati kapitulaciju
Republike Srpska Krajina niti njegova bilo kog djela".
Očito Katić, vlada i skupština RSK, nisu razumjeli da su samo
sredstvo velikosrpske politike čija je stvarna moć raspoređena
po Beogradu. Katić je pozvao na neprihvaćanje Vensova plana
bez dodatnih odredaba i, naravno, na referendum "o angažovanju
mirovnih snaga".
Uslijedila je jednoumna guslajuća rasprava, bez ikakvoga pluralizma
mišljenja. Izneseni argumenti, međutim, potvrđuju Raškovićevu
tezu o "ludom narodu". Primjerice, nezaobilazni Uroš
Funduk: "Nova fašistička vlast u Hrvatskoj svojim Ustavom
je proglasila Srbe nacionalnom manjinom provodi ponovni genocid
nad našim narodom.
U cilju zaustavljanja rata ponuđen je Vensov sporazum u čijem
skladanju nismo učestovali kao subjekt
Ne tretira se naš teritorij,
već teritorij Hrvatske, i mi se tretiramo kao strana koja je
započela rat
" Stojanović Milan 'poslanik' iz Vrlike za
koju ističe "da postoji kao srpska opština od 1688. godine,
te je sad ponovo formirana. " Ističe "da je Vensov
sporazum neprihvatljiv za ovaj narod, a nije ga potpisao ni
predsjednik Republike". Slobodanka Vujatović naziva Miloševića
"vazalom" i "diletantom", Petar Cvetanović
proziva Paspalja zbog "razjedinjenja srpskog naroda".
Rajko Ležajić tvrdi "da je srpskom narodu rat nametnut".
Mile Rogović - "srpski narod neće predati oružje".
Milan Ivanić tvrdi - Srbi kao nacionalna manjina ostaju "bez
kolektivnih prava". Đuro Maričić - treba "podići moral
borcima".
Raspisao
referendum
Mile Dakić: "ljude treba više upoznavati sa Vensovim planom"
i njegovim "negativnim političkim idejama". Dušan
Đaković predlaže "da se Vensovom planu dodaju garancije:
1. Zaštićeno područje neće biti podvrgnuto zakonima i institucijama
Hrvatske" pa sve do "4. Referendum", itd., itd.
Jednodušno je prihvaćeno "da se prihvati Vensov plan uz
primjedbe Vlade RSK".
'Predsjednik RSK' Milan Babić, skupštinu je obavijestio da je
raspisao referendum za "23. februara 1992. godine od 7
do 19 časova, sa slijedećim pitanjem - Da li ste za to da se
mirovni plan Sajrusa Vensa prihvati: A) uz primjedbe Vlade RSK
i B) u potpunosti i bezuslovno". Skupština se jednoglasno
složila s Babićem. "Time je dnevni red iscrpljen i sjednica
završila sa radom".
