VJESNIK,
Podlistak, 25. ožujka 2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM
TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE'
(XI.)
"BRUTALNOM
AGRESIJOM OKUPIRANA RSK"
"Srpsko nacionalno pitanje
može (se) ostvariti samo prekidom takve okupacije"
"Smatramo
da Hrvatska ne smije i ne može postati sastavni dio europskih
integracija, a da pritom bude stvorena etničkim čišćenjem nad
srpskim narodom. Srbi nikad, pa ni danas ne traže ono što im
ne pripada, već samo pravo na samoopredjeljenje, pravo koje
imaju svi narodi Europe i svijeta"
Politički život terorističke
RSK bio je obilježen natjecanjem u velikosrpstvu, pod velikim
utjecajem Beograda, posebice Slobodana Miloševića i Vojislava
Šešelja. Od početka pokušavalo se, prilično neuspješno, dokazati
demokratski legalitet političkog života koji je u stvarnosti
bio obilježen terorističkom logikom i militantnom retorikom
"govora mržnje".
Ta se istina pokušavala krinkati ovako: "Svečano izjavljujem
da ću dužnost poslanika savjesno obavljati i pridržavati se
Ustava, zakona, Statuta Krajine, da ću čuvati ravnopravnost
naroda i narodnosti i da ću se zalagati za svestrani napredak
SFRJ i SAO Krajine".
Ovo je tekst "svečane izjave" članova "skupštine
SAO Krajine", objavljen u Glasniku Krajine ("službeni
list srpske autonomne oblasti Krajina i opština: Benkovac, Donji
Lapac, Gračac, Knin, Korenica i Obrovac"), godina prva,
"Knin, juli 1991. broj 7". Izjava je sastavni dio
"Poslovnika Skupštine Srpske Autonomne Oblasti Krajina"
iz kojega saznajemo da se Skupština konstituira "poslije
završenih opštih izbora". Misli li se na prve višestranačke
izbore obavljene u SRH ili na neke druge, uvezene miting "izbore"
i njihove rezultate?
Poprilična gužva na listi
za predsjednika RSK
RSK je, naime, organizirala prve višestranačke izbore 12. prosinca
1993. godine, za koje i srpski "istoričari" tvrde
da "nisu bili demokratski, jer su bili dirigovani iz Beograda.
Izabrana su 84 poslanika u Skupštinu RSK" (Mile S. Dakić,
Krajina kroz vijekove, u prognaništvu, 2002.). Na čelu te terorističke
Skupštine bio je Ranko Ležajić.
Na listi pak, za izbor ''predsjednika RSK'' bila je poprilična
gužva. Predsjednikom terorističke RSK željeli su postati "Milan
Babić (SDS Krajine), Milan Martić, Jovan Opačić, Dragan Vignjević
(nezavisni kandidati), Goran Hadžić (SDS Slavonije, Baranje
i zapadnog Srema), Rade Leskovac (Srpska radikalna stranka Krajine)
i Ranko Bakić (Socijal-demokratska stranka Krajine)".
Nakon drugog kruga izbora Babić je pobijedio Martića. Međutim,
izborna komisija "je poništila rezultate i zakazala novi
izborni krug, u kojem je poslije silne medijske propagande RTS
''Izborna komisija'' izvijestila da je pobijedio Milan Martić,
koji je preuzeo funkciju od dotadašnjeg 'predsjednika' Gorana
Hadžića". To je otprilike slika demokratičnosti velikosrpske
tvorevine RSK.
Nemoguće je ovdje ne primijetiti kako je usred Beograda 26.
veljače 2005. točno deset godina poslije "Bljeska"
i "Oluje", koji su u međuvremenu temeljito kriminalizirani
kao i Hrvatska u cjelini, održana "prva izvanredna sjednica
Skupštine Republike Srpske Krajine" pod predsjedanjem istoga
onoga Ranka Ležajića. Ona je izabrala novu "vladu RSK u
izgnanstvu" na čelu s Miloradom Buhom i šest ministara.
Vlada je od "obnoviteljske sjednice" Skupštine RSK
dobila mandat da "uz posredovanje EU i UN-a nastavi politički
dijalog s vlastima u Zagrebu, s ciljem rješavanja pitanja Srba
u Hrvatskoj". Od onih osamdeset i četiri "poslanika"
iz godine 1993., u Beogradu se 2005. pojavilo četrdesetak, a
ranije se nisu sastali zato što im "vlada u Beogradu to
nije ranije dopuštala".
"Srpski
novi poredak" na Balkanu
Ovdje nam prostor ne dopušta posebice se baviti pitanjem zašto
je "vlada u Beogradu" baš sada dopustila velikosrbovanje
"nebeskoj Srbiji" iz Hrvatske i je li se "vlada
u Beogradu" odrekla Garašanina, četništva, Memoranduma,
srpske države u Hrvatskoj i "srpskog novog poretka"
na Balkanu, čiji nastanak, kulminaciju i poraz izvanredno opisuje
Milorad Tomanić u knjizi Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj,
Medijska knjižara Krug, Beograd, 2001.
Možda je dovoljno tek naznačiti kako je ''skupština RSK'' usvojila,
ovaj puta ne deklaraciju, nego rezoluciju. U tom dokumentu sažet
je kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj, a ključne
se teze poklapaju s haaškim optužnicama protiv hrvatskih generala.
Polazi se opet od "tisućljetne prisutnosti Srba" u
Hrvatskoj koja ne bi postala državom "da nije bilo Srba".
Naravno, neizostavan je i argument NDH. RSK je imala "sve
atribute suvremene države". Hrvatska je "brutalnom
agresijom okupirala RSK". "Srpsko nacionalno pitanje
može (se) ostvariti samo prekidom takve okupacije".
Posebno je zabrinjavajuća podvala o etničkom čišćenju: "Smatramo
da Hrvatska ne smije i ne može postati sastavni dio europskih
integracija, a da pritom bude stvorena etničkim čišćenjem nad
srpskim narodom. Srbi nikad, pa ni danas ne traže ono što im
ne pripada, već samo pravo na samoopredjeljenje, pravo koje
imaju svi narodi Europe i svijeta".
Imenovani
"sudije vrhovnog suda RSK"
Poruke su više nego jasne. Takvo je stanje danas u terorističkom
krilu vodstva RSK. Ono nije nastalo samo od sebe, brojne su
publikacije u kojima se "teorijski", "istorijski"
i praktično od 1995. do danas oživljava ono što simbolizira
RSK.
O radu terorističke Skupštine RSK postoje brojni sačuvani zapisnici
i drugi dokumenti. Zahvaljujući njima danas znamo, primjerice,
tko je ulazio u pravosudni sustav, budući da je predsjednik
Skupštine potpisivao imenovanja. "Skupština Republike Srpske
Krajine na Drugoj sednici Prvog redovnog zasedanja, održanoj
21. marta 1992. godine" izabrala je Miloša Vojnovića za
v. d. Predsjednika Vrhovnog suda, Slavoljuba Sremca, Slobodana
Kovačevića, Vlajka Komlenca i Dragoljuba Miloševića za suce
Vrhovnog suca, stoji u Odluci "Broj: 01-2-8/5-92. Knin,
21. mart 1992" s potpisom Mile Paspalja.
Potpisao je i "Odluku o izboru sudija opštinskih sudova
za prekršaje Broj: 01-2-39/4-92., Knin, 28. 09. 1992".
"Skupština Republike Srpska Krajina na sednici održanoj
28. septembra 1992. godine" izabrala je Jelenu Sužnjević
za predsjednicu suda za prekršaje u Vrginmostu, Đorđa Vukića,
za "sudiju" za prekršaje u Kostajnici, Ankicu Mikić
u Vukovaru i Nevenku Mikić u Plaškom.
Paspalj je istoga dana potpisao i "Odluku o izboru predsednika
i sudije vrhovnog suda RSK" u kojoj je Miloš Vojnović promaknut
za predsjednika Vrhovnog suda RSK, a Petar Mrkšić je postao
"sudija" istoga suda. Godine 1994. sucem Vrhovnog
suda RSK postao je Dimitrije Radmilović, Odlukom "Broj:
01-02-02-12 / 1-94., Knin, 1.07.1994. godine" potpisanu
od predsjednika Skupštine Branka Vojnice.
Sam
se predložio za vrhovnog suca
Postoji cijeli Radmilovićev predmet pod naslovom "Prijedlog
o potrebi izbora sudije Vrhovnog suda RSK". U njemu je
jasno kako je iza njega stala i Vlada Đorđa Bjegovića, još 1993.
godine. Podržao ga je i Vrhovni sud (Vukovar), a najkomičnija
činjenica u cijelome predmetu jest da se Dimitrije Radmilović
sam predložio za suca Vrhovnog suda tako da je tom sudu jednostavno
iz Beograda "doneo" svoje papire.
"Njegova prijava, sa priloženom dokumentacijom, je razmatrana
na 22. opštoj sednici Vrhovnog suda održanoj 26.11.1993. godine.
Tom prilikom je konstatovano da Vrhovni sud ima potrebe za izbor
sudije, te da Radmilović Dimitrije ispunjava uslove" -
potpisao je šef Vrhovnog suda Vojnović.
Iz priloga je razvidno da je Radmilović upisan u knjigu državljana
u Voćinu, selo Macute, rođen 6. studenoga 1931., državljanin
SR Hrvatske, SFRJ, otac mu Lazo, majka Draginja, u braku s Brankom
Borčanin, pravosudni ispit položio u Zagrebu 1969., a diplomirao
na Pravnom fakultetu u Zagrebu godine 1967. Radio u Osijeku
kao sudac.
Pobjegao početkom agresije u Beograd.
U njegovoj molbi Sudu stoji:"Kako mi je želja da se vratim
u Krajinu i dalje nastavim da živim sa svojim narodom to molim
Naslov da mi omogući povratak time da me izabere za sudiju Vrhovnog
suda i na taj način mi omogući daljnje življenje u Krajini.
Ujedno molim da mi se po mogućnosti u razumnom roku obezbedi
stan za stanovanje jer za sada nemam rešenje gde ću stanovati
po dolasku u Vukovar". Kao takav: "Ispunjava uslove
za sudiju Vrhovnog suda" - stoji u obrazloženju Odluke.
(Nastavlja se)
