VJESNIK, Podlistak, 22. ožujka
2005.
Piše: Nenad Piskač
VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA
HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE
KRAJINE' (VIII.)
MARTIĆEV POKUŠAJ MIKULJIĆEVA
RUŠENJA
Na pitanje hoće li SRJ priznati
Hrvatsku u avnojevskim granicama, Marković izjavljuje: "Niko
u Srbiji i SRJ nema smjelosti da to učini. Takav bi odmah morao
napustiti vlast". Tako osokoljeni velikosrbi osnivaju 20.
veljače "Savjet narodne odbrane RS i RSK", a u Belom
Manastiru počeo je "naučni" skup na temu: "Baranja
srpska zemlja"
Nakon što je referendum prošao
s očekivanim rezultatima, sastale su se u Kninu 19. srpnja 1993.
vlade RSK i RS. Sjednicom je predsjedao šef vlade RSK Đorđe
Bjegović. U zapisniku piše: "Nakon njegovog izlaganja riječ
su dobili predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, predsjednik
Skupštine Republike srpske Momčilo Krajišnik, Predsjednik RSK
Goran Hadžić, predsjednik skupštine RSK Mile Paspalj, vladika
Dalmatinski, g. Longin, predsjednik SO Knin Milan Babić i predsjednik
Vlade RS Vladimir Lukić".
Prva točka dnevnog reda: "Dogovor oko ujedinjenja - imenovanje
komisije za izradu Ustava i obavljanja svih drugih poslova vezanih
za ujedinjenje", a pod drugim točkama dnevnog reda raspravljalo
se "u vezi sa realizacijom cilja i izvršavanjem zadatka
u oblasti odbrane i unutrašnjih poslova" i "o jedinstvenom
pristupu rješenju problema boraca i žrtava rata, kao i problema
migracije stanovništva".
Raspravljalo se o materijalu pod naslovom "Osnovna pitanja
postupka ujedinjenja RS i RSK". Zaključeno je "da
radnu grupu za izradu zajedničkog Ustava sačinjavaju: Gošo Mijanović,
Rajko Kuzmanović, Radomir Lukić, Milan Miljević, Radomir Kužet
i Vito Popović. Za inicijatora ove grupe koji će sazvati sastanak
određuje se g. Vito Popović. Rok za izradu Ustava je 31.08.1993.
godine".
Vrsno ministrovanje
U raspravi je, primjerice, ministar Slobodan Jarčević istaknuo:"da
bismo izbili Hrvatskoj adut iz ruke
zalažem se za jedinstvenu
državu". A Stojan Španović, "potpredsjednik vlade
RSK" drži: "Moramo biti spremni da ukoliko ne dođe
do produžetka mandata UNPROFOR-a imamo sve spremno da tog dana
možemo postati jedna država".
O kakvoj se kvaliteti ministrovanja radi, najbolje ilustrira
rasprava ministra "Sandić Borivoje - po prirodnim resursima
mi smo jedna od bogatijih zemalja. Imamo 1.700.000 - 1.800.000
stanovnika. Imamo u RS pšenice, krompira, ulja, duvana i više
nego što nam treba. U RSK je oko 25 stanovnika na km2 a u RS
35 na km2. Ne treba čekati na rokove već odmah napraviti plan
i program razvoja. Nema nezavisne države ako nema vlastitu hranu".
Zaključeno je kako do kraja kolovoza 1993. ministarstva trebaju
"izraditi program stvaranja jedinstvenog pravnog sistema
i pripremiti zakonske propise u skladu o osnivanju zajedničke
Skupštine". Zaključeno je kako će ministri vanjskih poslova
RS i RSK "napravit platformu zajedničkog nastupa".
Slično je zaključeno i na planu "informisanja, saobraćaja
i veza".
Naravno, raspravljalo se i o zajedničkoj vojsci jer "sada
je vrijeme da Srbi ostvare svoj cilj, jer ono nikada više neće
doći ako sada ne odradimo" (ministar Dušan Kovačević).
Milan Martić se založio za jedan zakon o unutarnjim poslovima
i zaključio: "Zato moramo oformiti grupu, a trebao bi biti
i jedan predstavnik iz Republike Srbije".
Dok je "podpredsjednik Stojan Španović" pojasnio:
"SVK (Srpska vojska Krajine, op. a.) je po zvaničnim aktima
SRJ dio vojske Jugoslavije, a Republika Srpska je u drugačijem
položaju. Po pitanju vrhovnog komandanta slažem se da odmah
treba nešto uraditi".
Stvaranje carinske unije
Kad je o prometu riječ, istaknuti su prioriteti "koji povezuje
RSK i RS sa SRJ - 'koridor', energetika i ostala infrastruktura".
Čak su odlučeni i "nosioci projekta". Za "ekonomske
odnose određeni (su) Milovanović Nikola i Drobnjak Jovan, za
industriju Mandinić Nebojša i Bursač Dragan, za privredni razvoj
Plavljanić Dušan i Miljević Nikola, a za informatiku Marković
Dušan i Boško Đajić. Rok 31.08.1993. godine".
Toj su zajedničkoj sjednici uz devetnaest članova vlade RSK
i dvadeset i šest članova vlade RS nazočili i episkop dalmatinski,
Milan Babić, Pavao Marjanović ("guverner"), Dragan
Đokanović, Milan Gvero, Đukić Borislav, Bogadan Subotić.
Također je poznato iz dokumenta Privredne komore RSK "Broj:
03-270/93", Knin, od 17. rujna, potpisan od "predsjednik
Dragan Bjedov" kako je, prema zapisniku od "06.09.1993.
god. sa sjednice Odbora za trgovinu proširenog sa predstavnicima
trgovine i prehrambene industrije sa područja Slavonije, Baranje
i Zapadnog Srema", "S Vladom Republike Srpske je načelno
dogovoreno da se ide na ukidanje carina i stvaranje carinske
unije".
Posao oko "ujedinjenja" nastavljen je i tijekom godine
1994. O tome govori zapisnik sa "77. sjednice vlade RSK"
održane od 4. do 11. ožujka 1994. godine u Kninu. Pokušavalo
se, dakle, ujediniti pojedine sustave i sa SRJ: "Veselinović
Ratko, zamjenik guvernera Narodne banke RSK informisao je članove
Vlade o potpisanom Protokolu kojim je RSK ušla u jedinstveni
monetarni i platni sistem SRJ. Jedina emisiona ustanova sada
je Narodna banka SRJ, a NB RSK je filijala. Od 01.03.1994. godine,
pored našeg starog dinara je novi jugo dinar.
Osnovna koncepcija je anuliranje svih budžetskih deficita i
razdvajanje monetarne i fiskalne politike. Program polazi od
toga da funkcionira fiskalni sistem i odmah treba nalaziti ono
što nije urađeno u vezi specifičnosti i u odnosu na SRJ. Hitno
treba odrediti robne režime i uspostaviti deviznu kontrolu.
Ovaj Program treba shvatiti krajnje ozbiljno jer u slučaju minusa
šanse za popravni nema".
"Baranja srpska zemlja"
"U raspravi je zatim bilo govora o potrebi formiranja štaba
za koordinaciju praćenja Programa rekonstrukcije monetarnog
sistema koji bi sačinjavali najodgovorniji ljudi u RSK. Već
je formiran jedan štab na čelu kojega je Nebojša Pavković i
čiji zadatak je rad na terenu, a ovaj štab za koordinaciju bi
trebao zasjedati svakodnevno i podnositi izvještaj u Beograd".
Određeni stupanj "ujedinjenja" već je postojao, a
to dokazuje i zaključak "vlade" sa spomenute sjednice:
"Stav Vlade RSK je da se roba kupljena u SRJ u Republici
Srpskoj ne smatra uvozom i da se u pogledu primjene poreskih
stopa primjenjuje samo odgovarajuća stopa poreza na promet tj.
bez dvostrukog obračuna".
Pitanje ujedinjenja "RSK" i "RS" kulminiralo
je u prvoj polovici godine 1995. Najprije su početkom godine
Milan Martić, Borislav Mikelić, Milan Babić, Lazar Macura i
Rajko Ležajić, odbili plan Z-4. Potom taj stav 8. veljače 1995.
prihvaća i "skupština RSK". Istodobno se u RSK pojačava
mitomanija, pa tako u veljači u Kninu formiraju "Društvo
za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije 1912. -
1918.; za predsjednika je postavljen nezaobilazni Mile Dakić,
a "za potpredsjednike profesori Milojko Budimir i Svemir
Popović".
Sredinom veljače Knin posjećuju beogradski emisari: Mihajlo
Marković, Petar Škundrić i Smilja Avramov. Na pitanje hoće li
SRJ priznati Hrvatsku u avnojevskim granicama, Marković izjavljuje:
"Niko u Srbiji i SRJ nema smjelosti da to učini. Takav
bi odmah morao napustiti vlast". Tako osokoljeni velikosrbi
osnivaju 20. veljače "Savjet narodne odbrane RS i RSK",
a u Belom Manastiru počeo je "naučni" skup na temu:
"Baranja srpska zemlja" na kojemu se dogodio mali
eksces.
Ponovo k Miloševiću
Dvorana "je bila dekorisana grbom RSK i slikom Slobodana
Miloševića. Neko je prigovorio, pa je donesena slika Milana
Martića (predsjednika RSK). " Početkom ožujka Martić traži
smjenu "šefa vlade Borislava Mikelića" optuživši ga
za šverc, korupciju i osobno bogaćenje. Odmah Milošević prima
rukovodstvo RSK (6. ožujka 1995.).
Martićev pokušaj rušenja Mikelića nije uspio. Prošireni "Savjet
odbrane RSK" donio je 24. travnja odluku o privremenom
zatvaranju autoceste, a 1. svibnja započela je hrvatska akcija
Bljesak - s kojom se velikosrpska "RSK" počela raspadati.
Ponovno "delegacija RSK" hodočasti Miloševiću (9.
svibnja), patrijarh Pavle je "održao pomen jasenovačkim
žrtvama i žrtvama Zapadne Slavonije" (10. svibnja u manastiru
Moštanica, Bosanska Dubica), da bi nakon dosta otezanja Radovan
Karadžić 13. svibnja otvoreno pozvao na "ujedinjenje RS
i RSK". Međutim, bilo je prekasno!
(Nastavlja se)
