VELIKOSRPSKA
TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE
SRPSKE KRAJINE' (I.)
VELIKOSRPSKA POLITIKA POLAKO SKIDA JUGOSLAVENSKU KRINKU
Temeljna teza izvučena
iz Načertanija jest kako izvan uže Srbije žive "Srbi triju
vjera": pravoslavni, katolici i muslimani. Ta se teza uz
pomoć mitova i povijesnih krivotvorina s vremenom pretvarala
u operativnu polugu, poznatu kao "Srbi svi i svuda"
Vuka Stefanovića Karadžića
Piše:Nenad Piskać
Ove ćemo godine obilježiti desetu obljetnicu vojnoredarstvenih
akcija
"Bljesak" i "Oluja", kojima je oslobođen
najveći dio dotad okupiranih
hrvatskih područja. Da bismo razumjeli što se prije deset godina
dogodilo, moramo se, htjeli to ili ne, vratiti u povijest.
"Načertanije" (Plan) Ilije Garašanina (1812. - 1874.)
i danas je temeljni plan stvaranja "velike Srbije"
i najvažniji dokument srpske nacionalne i vanjske politike.
Garašaninov "Plan" nastao je i predan Aleksandru Kara.or.eviau
godine 1844., kad je Srbija bila "turska vazalna
kneževina". On je prvi pisani program velikosrpske politike.
Prvi je put u cijelosti objavljen 1906. kao "Program spoljne
politike Ilije Garašanina na koncu 1844. godine". Šezdeset
godina euvan je u tajnosti.
Iako neobrazovan, postao je ministar
Tko je bio Ilija Garašanin? Rijee je o neobrazovanom Srbinu,
ro.enom u Garašanima nedaleko od Kragujevca. Otac mu se zvao
Milutin Savia. Iako neobrazovan, Garašanin je postao ministar
unutarnjih poslova. Bio je i predsjednik vlade i ministar vanjskih
poslova. Zastupao je orijentaciju prema Francuskoj. Na unutarnjem
planu zauzimao se za apsolutističku
monarhiju "s osloncem na birokraciju i policiju",
a na vanjskome je
vjerno provodio načela ťNačertanijaŤ.
Ona su pak nastala nakon što je Garašanin modificirao tzv. južnoslavensku
koncepciju poljskoga špijuna Franje Zacha u
"prvu programsku formulaciju velikosrpske ideje".
Zanimljivo je da "Načertanije" nastaje u doba kad
Karl Marx piše "Prilog židovskom pitanju" (1843.),
"Kritiku Hegelove filozofije državnog prava" (1843.)
i "Ekonomsko- filozofske rukopise" (1844.).
Na početku prošloga stoljeća "Načertanije " iz tajnosti
prelazi u izvršnu
srpsku politiku. Kako su u Garašaninovu planu sintetizirana
velikosrpska naeela, njegov se "Plan" može usporediti
s kasnijim
Hitlerovim "Mein Kampfom". No dok su Nijemci kroz
povijest stasali u veliki gospodarski, kulturni i politički
narod, Srbi su i prije i nakon nastanka "Načertanija "
bili brojem malen i uglavnom neprosvijećen i siromašan narod.
U njemu je glavnu nacionalnu ulogu imala
Srpska pravoslavna crkva (SPC), i to još od 1557., kada svi
Srbi obnovom Pećke patrijaršije dolaze pod jednu crkvenu upravu.
Mit o sjedinjenju "svih Srba"
Cilj SPC-ove nacionalne politike bio je učiniti Srbiju sljednicom
Bizanta, što se, zbog slienih ciljeva Rusije, svelo na svojedobno
devetogodišnje "Dušanovo carstvo ". Godine 1920. Srpska
pravoslavna
crkva "ujedinjuje se na cjelokupnom državnom teritoriju
Kraljevine SHS". To znači da je protegnula svoju jurisdikciju
na zapad: na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Tijekom Drugoga svjetskoga rata u sklopu Nezavisne države Hrvatske,
ustanovljena je 4. travnja 1942. Hrvatska pravoslavna crkva,
na čelu s prvim mitropolitom zagrebačkim, arhiepiskopom Germogenom.
Nakon rata, komunistička je vlast raspustila HPC, a mitropolit
Germogen
je ubijen. Ponovno je vraćena jurisdikcija Srpske pravoslavne
crkve na
ona podrueja kao i za vrijeme kraljevine. Tako je i danas "na
prostoru bivše Jugoslavije ".
Postavljene ciljeve i planove velikosrpska je politika razradila
u različitim
segmentima: širenjem političkih, vjerskih i moralnih predodžaba
i mitova te povijesnih krivotvorina, instrumentalizacijom srpske
narodne kulture, kao i širenjem kulta srpske prošlosti, osobito
"Dušanova carstva" i mita o sjedinjenju "svih
Srba". U teritorijalnom pogledu, Srbiju od "Načertanija"
do danas zanimaju, za razliku od srednjovjekovnih težnji, zapadni
teritoriji koje je osvojila Turska. U velikosrpske i svetosavske
težnje uklopila se i uspostava Kraljevine SHS godine 1918.,
i komunističke Jugoslavije godine 1945.
Temeljna teza, izvučena iz "Načertanija ", jest kako
izvan uže Srbije žive "Srbi triju vjera": pravoslavni,
katolici i muslimani. Ta se teza uz pomoć mitova i povijesnih
krivotvorina s vremenom pretvarala u operativnu polugu, poznatu
kao "Srbi svi i svuda" Vuka Stefanoviaa Karadžića,
koji je porućio Srbima: "Idite među Hrvate, jer Hrvati
ne znaju ni krasti
ni lagati. Vi lažite i kradite i uspjet ćete svojim nakanama".
U "Načertaniju" se hrvatski narod i Hrvati, kao najstariji
narod ne samo u
srpskom okružju, uopće ne spominju. Ali se jasno kaže da je
"temelj srpske politike da se ona ne ogranićava na sadašnje
njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske
koji ju okružavaju".
"Temelji starog carstva
srbskog"
Treba reći da je srpska država, eim su Turci otišli s Balkana,
vea imala definiranu "ideologiju o uskrsnuau Dušanova carstva".
Velikosrpski je stav izvueen iz "Naeertanija" kako
na bivšem turskom području može nastati samo srpska država,
a ne neka južnoslavenska (što je tvrdio
Zach). Toga stava Srbija se nije odrekla za trajanja dviju Jugoslavija.
Ciljevi se, kako uči "Načertanije", ovako ostvaruju:
"Srbija mora nastojavati da od zdanija turske države samo
kamen po kamen ocepljuje i prima kako bi od ovog dobrog materijala
na starom i dobrom temelju starog carstva srbskog, opet veliku
novu srbsku državu sagraditi i podignuti mogla."
Politiku oduzimanja "kamen po kamen " Hrvatska je
počela bolno osjećati kad je godine 1918. ušla u državnu zajednicu
sa Srbijom i Slovenijom. Kako je Garašaninov "Plan"
u to doba u Srbiji
bio vea operativan, a hrvatska politika razmrvljena, baš kao
i 1945., tako je Hrvatska tijekom dviju Jugoslavija, osim u
kratkom razdoblju NDH, "kamen po kamen " teritorijalno
postajala manja, a jednako
tragično i demografski.
Iskorištavanje naivnih hrvatskih političara
Za dviju Jugoslavija osnovna velikosrpska teza prikrivala se
jugoslavenstvom, i to sve do raspada SFRJ. Jugoslavija je u
velikosrba postala zamjenom za nekadašnja "područja pod
turskom vlašću". Danas se velikosrpska ideja na operativnom
i taktičkom planu prilagođava Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju
zapadnoga Balkana (Zagreb, 2000.) i prou cesu "proširenja
Europske unije". Kao i prije u povijesti, velikosrpska
politika prilagođava se i usklađuje s interesima Moskve, Londona
i Pariza. U Hrvatskoj
ona vješto koristi poznate hrvatske povijesne politieke slabosti
te naivne i zlonamjerne hrvatske političare.
Tijekom pedesetogodišnjeg komunističkog totalitarizma u SFRJ,
jugoslavenstvo je postalo ideološki kult i službena totalitarna
politika, koja se zagovarala i u svijetu, na štetu afirmacije
nacionalnih
politika. Velikosrpska politika polako skida jugoslavensku krinku
tek nakon Memoranduma SANU (1986.). To dokazuje kako se ona
vješto prilagođava uvjetima u svjetskim, europskim i balkanskim
relacijama.
Danas znamo ali još dovoljno ne shvaćamo razmjere notorne istine
kako se u komunističku vlast ugradila još godine 1945. masovnim
prelaskom četnika u partizane. Srbi i velikosrbi danas tu činjenicu
otvoreno priznaju, za razliku od službene Hrvatske.
Od 1945., dakle, velikosrpska ideja djeluje kroz državna tijela:
KPJ, SKJ, SPC, JNA, tajne službe, diplomaciju i ostalu jugoslavensku
aparaturu. Istodobno se pothranjuje teza da su Srbi izvan Socijalističke
Republike Srbije ugroženi, te da njih i njihova prava treba
dodatno
zaštiti.
(Nastavlja se)
