Knin, 23.8.'94. (utorak)

U Kninu uobičajeno je i vruće. Priča se o jučerašnjem incidentu za vrijeme ručka u Domu vojske. Neki konobar, saznanjem da se zove Matanić ( na platnom spisku policije ), pred Mikelićem i nekim članovima Vlade reče:"Jebeš takvu vladu! Kakva mi je to Vlada?"
Konobar je uhapšen i sproveden u zatvor. Neki opet tvrde da je Mikelić nije htio prisutan. Martić je dugo čekao prijem kod Miloševića, ali nije primljen. Ružno je govorio o Mikeliću na Skupštini RSK.

Knin, 31.1.'95. ( utorak )

Sinoć iz Vojnića. Kroz Liku kiša i susnježica. Jutros u "Iskri" saznajem da je Martić, Babić, Mikelić i Macura, ječe odbiše primiti plan Z-4 od gospodina Galbrajta, motivacijom, da će prihvatiti taj dokument u razmatranje kada dobiju garanciju da se snage UNPROFOR-a neće povući iz RSK.

Knin, 27.4.'95. ( četvrtak )

Sa Svemirom i Radmilom u Benkovcu. Susrećemo brojne poznanike, pa i Svemirova brata Mišu. Začuđuje broj naroda ( muškaraca ) na ulicama. Pune su ulice i kafići. Ručamo kod Svemirovih roditelja. Tu smo na domaku jadranske obale. Sve je tako blizu i daleko. Posljednjih dana granice RSK nisu sasvim mirne ( Dinara, Plješevica, Mali Alan, Teslingrad, Plaški ). Agencije javljaju o hrvatskom izazivanju sukoba. Danas SRJ slavi svoj dan, kada je usvojen njen ustav ( žabljački ).

Vojnić, 29.4.'95. ( subota )

Sinoć oko 19 sati kod Benzinske stanice Novska građanin RH usmrtio nožem ( zaklao ) Srbina Tihomira Blagojevića. Brat ubijenog puca poslije nekoliko sat na kombi u kojem ubija dvojicu i ranjava petoricu ( vjerojatno ) Hrvata. Autoput je zatvoren. Martić je dao izjavu i osudio Hrvatsku nož demokraciju. S Mašom, Draganom, Vanjom i Jasminom u Utinju.

Vojnić, 30.4.'95. ( nedjelja )

Sunčano i vjetrovito. Svi mediji puni zbivanjima na Autoputu, kod Gradiške. Događaj nije sasvim ugodan za zvaničnu hrvatsku politiku. On upozorava na nemogućnost bilo kakve slobodne integracije, ne bar za duži vremenski period.

Vojnić, 1.5.'95. ( ponedjeljak )

Sinoć u Utinju. Kresovi po brdima kao nekada. Prevezao sam od Lončareva mlina do skretanja za Dakiće pijanog srpskog ratnika. Bez oružja je, ali sa flašom rakije. Kaže da je neki komandir u Brođanima. Na povratu opet me stopirao. Sada, kaže mora za Vojnić. Prepoznao me i na rastanku pozvao na piće, a kada sam odbio, zatražio je da mu pozajmim 5 dinara. Priča mi Tozo, da komandant Kordunačkog korpusa Bosanac ( pukovnik ) ima krdo ovaca, pa i vojnika čobana. Komandant se svakoga dana gosti ne bi li stigao 150 kg. Oko sebe je okupio sve mlađe i ljepše vojne službenice. Nedavno je iz vojničke Bolnice "Sv. Georgije" preuzeo i smjestio, sebi u Muljavu dvije mlade bolničarke. Narod priča o haremu. Od njegova dolaska u Kordun, neki cijene, da je borbena moć Korpusa smanjena za 50%.
Jutros u 5,30 hrvatska vojska snažno udara na područje Okučana. Napad se pravda tobožnjim srpskim napadom na automobil u kojem je bilo ranjenih. U 13 sati me nazvao Veselin Đuretić. Kaže, da strani mediji javljaju o snažnom hrvatskom tenkovskom napadu, te da su Okučani već pod kontrolom hrvatske vojske. U 15 sati hrvatski radio javlja o akciji policije ograničenog dometa. Srpski radio javlja da linije odbrane nisu pomerene. U 17 sati Radio Petrova Gora javlja da su Hrvati provocirali na Kupi, pa su snage Kordunaškog korpusa tukle položaje oko Karlovca. U 18 sati srpski radio daje izjave boraca s prve linije iz Okučana. Prema njima Hrvati nisu zauzeli Okučane. Avioni Republike Hrvatske tuku Staru Gradišku. U 18,35 Radio Petrova Gora prenosi izjavu komandanta Zapadno slavonskog korpusa Lazara Babića, da se žestoke borbe vode između Nove Gradiške i Okučana, te da avioni tuku kolone izbjeglica. Usrani RTS ( drugog izraza nemam ), tek u 16. minuti Dnevnika izvještava o hrvatskoj agresiji ( u 19,46 sati ). Hrvati su prikazali svoj ulazak u Jasenovac. Pokušaj popodnevnih pregovora Mikelić-Šarinić na Zagrebačkom aerodromu nisu uspjeli. Nastavak zakazan za 24 sata. Današnjim osvajanjem Jasenovca padaju sve partizansko komunističke teorije neosvojivosti Jasenovca od 1941. do 1945. godine. Jasenovac je danas pao za nepunih 6 sati.

Vojnić, 2.5.'95. ( utorak )

Jutro je kišno. Pregovori su zakazani za danas u 15 sati ( Mikelić - Granić ). Hrvati zatežu i dobivaju na vremenu. To naš "mesar- grafičar" ne može da dokuči. U 8 sati sirene u Krajini su objavile vazdušnu opasnost. Hrvatska TV jutros prikazuje zauzeti Jasenovac. Mašu i Radu sam smjestio van Vojnića, kod Oparnica. Trebao sam danas za Beograd. Odustajem. Ostaću uz svoj narod. Zakazana sjednica Prosvjetnog savjeta RSK vjerojatno se neće održati ( na Pedagoškom Fakultetu u Beogradu ). Moja Dragana vesela kao i uvijek. Sretna je što ne zna za opasnost. Radio Knin u 8 sati najavljuje pregovore s Hrvatima. Spominje se učešće Ilije Prijića. Treba očekivati napade na hrvatske gradove, a zatim i uzvraćanje po našim mjestima. Doručkujemo u 9,15 sati. S nama su Draga i Zlatko s troje djece. U 9,35 nosim Draganu u novu kuću. Čvršća je i sigurnija Srpski radio svira pjesme o Draži:"Đenerale mole te đevojke, da im pustiš na otsustvo momke..." Hrvati su stavili sve na kocku. Velika je opasnost za generalni hrvatsko srpski obračun. Kinkel je zatražio povlačenje hrvatske vojske "dok još nije kasno". Zakazana je sjednica Savjeta bezbjednosti. Karadžić je zaprijetio Hrvatskoj i dao do znanja da je to napad i na Republiku Srpsku. U 10,50 čule su se topovske salve istočno od Vojnića. Vjerojatno je tuče Karlovac. Savjet bezbjednosti zatražio prekid neprijateljstva i povlačenje hrvatske vojske na polazne položaje. HTV u 13 sati prikazuje rezultate razaranja kasetne bombe u Zagrebu. Zagreb je pošteđen bombardovanja u 1. i 2. svjetskom ratu. Njegovi građani su danas praktično vidjeli, u minijaturi, šta je to rat. Hrvatska televizija je objavila da je tučen Karlovac. Situacija se naglo komplikuje. Skupština opštine Vojnić je objavila uvođenje radne obaveze u svojim organima. Radio Knin javlja da je kod Stare Gradiške oboren hrvatski avion Mig 21, te da strane agencije javljaju o 8 detonacija u Zagrebu. Na Dinari srpske snage zauzele značajan vis?
U Zapadnoj Slavoniji danas se rješava sudbinski položaj i politički princip, da li će ili ne postojati RSK. Hrvatsko odustajanje bi značilo prekid prakse i politike vojničkog čeprkana i otuđivanja dijelova RSK, a nastavak rata vodi nesagledivom krvoproliću. U 14,40 sati Radio RSK ponovno upozorava stanovništvo na mogućnost hrvatskog napada na Knin i druge dijelove RSK. Neposredno prije ove obavijesti čuli su se avioni na velikim visinama iznad Vojnića. U 16,30 HTV prikazuje centar Okučana. Kaže da su Okučani pali oko 13,30 sati. Popodne srpske radio stanice prestaju emitovati borbenu muziku. Dobiva se dojam da je i ovaj dio Krajine pretopljen u Republiku Hrvatsku. Pitanje, da li je ranije sve pripremljeno i dogovoreno? Komandant 18. slavonskog korpusa Slobodan Perić ( bar se tako predstavio iako je komandant Lazar Babić ) se "proslavio" organizacijom odbrane. Mislim da mu se neće ništa desiti. To potvrđuju Ravni kotari i Divoselo. Interesantne su reklame TV Knina, prije Dnevnika u 19 sati ( klopa, janjci, putovanja ), a u Zapadnoj Slavoniji samo krvi ljudske nesreće.
Naš Kninski Dnevnik priznaje, odnosno ne spominje pad Okučana i Jasenovca. Trajao je 15 minuta, a poslije njega muzika, vesela i slavljenička. Program "prigodan" za više hiljada izbjeglih, nestalih i obespravljenih, za borce koji su mislili srcem i ginuli za idiote u korpusu srpske racije. Na majevičkom ratištu srpska vojska osvojila dominantnu kotu, Kolijevku. Večeras kordunaška i banijska brigada putuju prema Zapadnoj Slavoniji. Hrvatska je danas uspostavila policijsku stanicu u Jasenovcu. Autoput je zaposjednut. Dijelovi Slavonskog korpusa su otsječeni i opkoljeni. Slično kao u Medačkom džepu.
Danas Karadžić održava Skupštinu SDS-a srpskih zemalja.

Knin, 5.7.'95. ( srijeda )

Vruće i sparno. Sa Slavkom Raškovićem - Zelom odlazim do Branka Medakovića i njegove supruge Rade. Rada je čila i zdrava žena. Branko se već 5 godina bori s opakom bolešću - rakom. Poslije uspješnog operativnog zahvata na debelom crijevu pojavio se na dišnim organima. Branko se bori. Teško diše, ali naoko ne izgleda bolestan. Rada i Branko žive od uspomena na sina Savu - Sašu ( 1969. ). Tu su fotokopije, video snimci, dijelovi opreme, oružja pa i trofena zastava s Plitvica ( šahovica ). Na razgovor smo pozvali i Brankovog ujaka Jovu Medića ( 1926 ) Priča Jovo o svojim doživljajima 1944.godine. Partizani su ušli u Knin, pokupili ranjene četnike. Njih 37 su izveli iz Bolnice, pobili i naredili da se ubace u protiv avionsko skladište, nedaleko Preparandije i zatrpaju zemljom. Druga, mnogo veća grobnica Nijemaca i ustaša je u velikoj jami kod Preparandije. Jovo Medić se sjeća da se među ubijenim četnicima bio Čedo Amanović. Tu se našao i okrivljeni Pešo Kunčević, ustaški orijentisan i iz ustaške porodice ( Hrvat ). Njega su oslobodili. Pešo i danas živi u Kninu. Jovo se sjeća da je četnika Paju Popovića ubio Ante Jonić uz pomoć Pile Maglova i Pajina brata Dušana. Iz razgovora razbirem da je u Kunčevića jami zatrpano 37 četnika, a u jami kod Preparandije oko 500 Nijemaca i ustaša. Knin je, kažu u toku 2.svjetskog rata bombardovan 36 puta, a Zagreb niti jednom. Pričalo se obilato i o antikomunističkim izgredima Zele Raškovića. Razgovor je završen ručkom i sjećanjem na junaka Sašu s kojim se teško oprostila Kninska Krajina. Poginuo je na Miljevačkom platou 1992.godine. U kompleksu Policijske škole u Golubiću Saši je podignuto spomen obilježje.
Artiljerija RH i HVO danas je tukla Grahovo. Nešto se čudno dešava na opštini Dvor i Novi grad. Izgleda da su muslimani oko Suve međe imali značajne uspjehe. Banijski korpus priznaje 4 nestala borca.

Knin, 19.7.'95. ( srijeda )

Saznajem da je juče na Baniji sahranjen Nikola Velebit, devizni inspektor u Ministarstvu finansija. Poginuo je u petak, kažu od podmetnute eksplozivne naprave u automobilu. To je drugi slučaj ubistva inspektora u Vladi RSK ( Radić - Velebit ). To je djelo vladajuće mafije u našoj bespravnoj državi...

Vojnić, 4.8.'95. ( petak )

U 5 sati prvih 9 granata na Vojnić. Tek 5 minuta sirena je označila opasnost. Granate su padale, u početku grupno 3-4 na svakih 5 minuta. Zavlačimo se s Draganom pod stepenište.
Maša zove telefonom. Kaže da se boji. Tražim da pređu u Dokinu kuću gdje je sigurnije. U 8 sati dovodim Mašu kod sebe. Od straha je dobila alergiju. U 9 sati artiljerija je utihla. Do tada je dejstvovala najviše u pravcu Perjasice. U 9,30 opet detonacije u pravcu Perjasice i Slunja. Saznajem od Toze da su granate najviše padale po brdu Grginovcu. Pale su i u centar Vojnića, kod kuće u kojoj je staklar i oko kuće Brane Kresojevića. U Vrginmostu je poginula jedna žena. Franjo Tuđman je uputio poziv Srbima da se predaju, baš poput Eugena Kvaternika, maja 1942.godine. Ne strašim se, ali je otpao apetit za jelo. Tako mi je bilo, januara 1942. u Petrovoj gori. Moja pokojna mama Dragica je varila žganjce. Mi, djeca smo ih jeli očima onako preške. Zapucalo je i glad je nestala. Na sceni je sve isto, isti narod i isti zločinci.
U 10,30 Milka Ljubičić javlja da su Hrvati napali Vojnić, Vrginmost, Glinu, Petrinju, Kostajnicu, Krnjat, Slunj pa i Knin. Prema vijestima iz UNPROFOR-a primijećen je pokret vojske iz Beograda. Od komandanta civilne zaštite Mile Devića i predsjednika opštine Bobe Blagojevića saznajem, da je 11. brigada imala do sada 3 mrtva ( dvojica iz Sjeničaka, jedan iz Bukovice ). Jutros je hrvatski avion tukao Spomenik na Petrovcu, ali ga nije pogodio. Na sektoru 13. brigade Hrvati su uspjeli osvojiti Kestenak. Srpski protiv udar se sprema za 13 sati. Jutros u 5 sati hrvatska artiljerija je tukla: Knin, Gračac, Korenicu, Plaški, Benkovac i Drvar. Agencije javljaju da su srpske snage tukle brojne hrvatske gradove, među kojima je i Zagreb? Jasuši Akaši je izjavio da je teško razumjeti jutrašnji hrvatski napad. U 12 sati saznajem da je tučena i Kozarska Dubica i da je poginuo sin Marko Novakovića Jovan ( sa Lisić Brda ). Ubijene je s još jednim policajcem jer su sprečavali ubicu Rajka Popovića da bjeđi. U 11 brigadi je poginuo i četvrti borac Ljubomir Vila iz Kuplenskog. Jutros su srpski borci oborili hrvatski avion, a na banijskom ratištu uništili 3 hrvatska tenka. Srbija još šuti. Da li će Milošević ostati u istoriji najvećim izdajnikom srpstva? U Vojniću narod nepogoduje zbog dezerterstva dr. Branka Krivokuće. Tj kukavni lider SDS-a je pobjegao u Banja Luku. Kad liječnik ostavi svoj narod u uslovima borbe, smrti i ranjavanja, onda je to jadno i nakazno. Svoju suprugu je već ranije otpremio na istok, a i ona je medicinski radnik.

Vojnić, 5.8.'95. ( subota )

Ujutro artiljerija u pravcu Slunja, a oko 8 sati i u pravcu Gline. Hrvatska televizija izvještava o napadu srpskih snaga na Osijek i Vinkovce. Možda je to spaonosna kap za RSK? Prema našim vijestima Vlada RSK se preselila na ratnu lokaciju. Hrvatske snage su prema našim vijestima blizu Knina ( 4 do 6 km ). HRT javlja o zauzimanju Sv. Roka Dramatični trenuci još traju. Od 9 do 11 sati granatiran je Vojnić. Pogođeni su Keramika i Apoteka. Ženi kod škole u Bukovici granata je otsjekla obe noge. Iz istočne Slavonije dobre vijesti. Osvojeno je selo Nuštar. Uništeno je 10 hrvatskih tenkova ( 3 I-84 i 7 T-54 ) Ako nije propagandni trik, vode se žestoke borbe za Osijek i Vinkovce. Danas hrvatska artiljerija tuče Vojnić, gotovo cijeli dan. Pogođeno je više objekata. U 12,30 pao je Knin. Ovo će uništiti moral srpskih boraca. Žilav otpor daje 21. kordunaški korpus, posebno 11. pješadijska brigada isturena prema Karlovcu i Kupi. Oko 21 sat krećem s Draganom, Mašom, Mirom i Radom u izbjeglištvo. Baba Ljuba ostaje u selu. Kolone traktora, kamiona i automobila od Vojnića do Banjaluke pa i dalje. Mašu i Radu smještamo u Banjaluci, gdje smo stigli oko 6 sati. Tih 180 km prešli smo za 9 sati. U Modriči navraćamo kod prijatelja Rakića. Miće i Radmile. Nude nam da ostanemo kod njih za duže vrijeme. Ne smijem se prepustiti razmišljanju. To ubija. Ko bi se nadao ovakvom zlu? SRJ i Milošević daju načelne osude, nude krv i humanitarnu pomoć. Hrvati žare i pale, a "majka Srbija" šuti. Da bi zavarala Srbe u RSK dozvolila je fingirani napad na Osijek. Osjeća se oštar sukob između Karadžića i Mladića. Generali su uz Mladića. Danas o tome raspravlja Skupština RS. U Banjaluci i Modriči pronijela se vijest o samoubistvu Milana Martića. Morao sam se povući iz Vojnića zbog direktne prijetnje ( na Radju Karlovac ), zbog djelatnost 1991. godine. Republika Srpska Krajina nestaje. Muslimani i Hrvati su zajedno, a Srbi se svađaju. Rezultat je vidljiviji i sa okusom srpske krvi. Poniženja kao nikad u istoriji. Jadni srpski rode. Koji je stvarni razlog da vojska RS nije pritekla u pomoć RSK? Scenarij iz Beograda provode Miloševićevi generali na čelu s Mladićem. Karadžić je nemoćan. To može jedino tako biti. Izdaja iz Beograda je savršena. Moji Kordunaši se još drže. Osvjetlali su obraz, a pomoći odnikud, osim od nekih jedinica Fikreta Abdića. Ovo su najsramnije stranice srpske istorije. Sada se prisjećam razgovora s Ratkom Mladićem, početkom 1992. godine u Kninu. Uslovio je naftu za Ćelavac nepuštanjem četničkih pjesama preko Radio Knina. Zato je Lazar Macura morao izdati usmeni nalog da se neke pjesme ne puštaju. Bosanski-srpski generalski tim je ipak pod kontrolom Slobodana Miloševića. Zato moji junaci na Kordunu ostaše usamljeni, da ginu da se tope i nestaju. Vozim za Beograd povjerljivu arhivu Državne komisije za ratne zločine. Nadam se da mi zbog toga Miloševićev internacionalni odnarođeni režim neće prepečiti put. Razmišljam...Bože, ako Te ima, dođi na Kordun koji krvari, prebroji stare grobnice i usporedi ih sa novima.
Sada su 22 sata. Već 2 sata pomičem kola po 5 metara na Pavlovića mostu. Policija Srbije pretražuje poniženi i obespravljeni narod RSK ( bivše ). Oko mene su mnogi Kninjani. Prepoznali su me. Pričaju da kod njih nije bilo borbe, izuzev nešto kod Benkovca. Naređeno je da se ne puca i da se povlači. Dakle, klasična izdaja, i samo izdaja. Možda je ovo smisao Miloševićeve parole:"Svi Srbi u jednoj državi". Mi smo to pogrešno razumjeli. Ona u stvari znači:" Svi Srbi u Beogradskom pašaluku." Na redu su bosanski Srbi, a zatim u Srbiji, sve dok se ne ostvare granice bivšeg pašaluka. Grozno i porazno. Neko nas je zaista prodao za zelene šušteće milione dolara. Cijelu veče me progoni Pavelićeva parola:"Bješte psine preko Drine!"
Slobodan Jarčević je danas lansirao vijest da su muslimani 5. korpusa došli u Topusko, gdje kolju mnoštva Srba.

Na cesti, 8.8.'95. ( utorak )

Policija je kod Pavlovića ćuprije formirala kolonu. Malo vozimo, pa duže stojimo. Već pola sata čekamo negdje blizu Mitrovice. Jedan sat po ponoći. Mira i Dragana spavaju. Ispred mene je Kninjanin u Audiju 80-KNN-11829. Period od 1690 do 1995. s pravom će se zvati Čarnojevića do Miloševića. Tri su sata i 15 minuta. Naša kolona je pred Loznicom. Neki vozači nisu spavali 3 noći. Maksimalno maltretiranje. Radio Beograd u veselom tonu cijelu noć. Prošli smo Banju Koviljaču. Pitam policajce koliko ima do prihvatnog centra, a on "Još pedeset kilometara".Mira uzima Draganu u naručje i kreće natrag. Hoće kod sestre u Zrenjanin, a ne prema Kosovu. Napuštamo kolonu. Vraćamo se prema Loznici. U autu kod benzinske pumpe kratak predah i san. Nešto poslije 10 sati stižemo u Zrenjanin, kod Duška Majkića i Mirine sestre Milke. Usput smo slušali i radio i saznali, da su snage RSK, pod komandom Mile Mrkšića povratile Dvor na Uni, da su Fikretove izbjeglice u Topuskom. Fikret je navodno u Beogradu. Milošević ćuti i preko medija podstiče srpske raskole: Karadžić-Mladić, Babić-Martić, Babić optužuje Martića i Mrkšića za kapitulaciju i povlačenje. Međunarodna zajednica gleda blagonaklono na hrvatske zločine i ratni pohod. Moj narod na Kordunu ponovo doživljava zbilju pjesme:"Na Kordunu grob do groba".