Odaberite knjigu!

cijena 150 Kn

 

Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

MUDŽAHEDINI (The Taliban)

Hasan Čengić, saznanja

Hasan Čengić, sin Halida, rođen 30.8.1957. god. u mjestu Odžak, općina Foča, musliman, po zanimanju diplomirani teolog, imam, general A BiH, stalno nastanjen u Visokom, oženjen, supruga Fahira, otac jednog djeteta. Trenutno obnaša dužnost zamjenika ministra obrane u vladi FBiH.
Hasan je član generalštaba i šef logistike za inozemstvo. Radio je u logističkom centru u Visokom, povezan je sa nabavkom naoružanja iz Irana i Turske. Smatra se da je jedan od ključnih ljudi Iranske obavještajne službe. Zastupnik je Izetbegovićeve tvrde linije.
Hasan pokazuje netrpeljivost prema Hrvatima, po prirodi se iskazao kao lukav, sirov, netolerantan, grub prema potčinjenim. Ima jake rodbinske veze u vladajučoj strukturi muslimanskoga naroda u BiH, a također i veoma jak uticaj na: Bakira Alispahića, Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića, Ramiza Drekovića, kao i na samog Aliju Izetbegovića. Njegova žena je sestra supruge Rasima Delića. Čengić je prijavljen kao direktor poduzeća "Sebi I" (nakladničko novinsko izvozno-uvozno trgovačko društvo). Bavio se i novinarstvom pišući tekstove za "Glasnik islamske vjerske zajednice", "Islamsku misao" i druge islamske vjerske časopise.
Dana 26.3.1983. godine uhićen je zbog muslimanskog nacionalizma, a u optužnici koja je tada podignuta protiv istoga piše da je Čengić tvrdio "da je i Islam religija, ekonomija, politika, nauka, moral i svojevrsna revolucija, te da se vjerska pouka mora usmjeravati u tom pravcu. Tada je osuđen na osam godina zatvora, a punih šest godina je djelio zatvorsku ćeliju sa Alijom Izetbegovićem u Foči. Tijekom boravka u zatvoru zadobio je kronično reumatsko oboljenje, a zbog kron očnog srčanog oboljenja bio je oslobođen služenja vojne obveze u bivšoj vojsci. Tijekom 1988. god. je u Zeničkom zatvoru bio organizator SDA zajedno sa Edhemom Bičakćićem, a krajem 80-ih je postao drugi imam džamije u Zagrebu.
Za vrijeme boravka u RH obnašao je dužnost šefa logistike za BiH, a poslije je privremeno raspoređen za pomoćnika vojnog atašea u vojno-diplomatskom predstavništvu Veleposlanstva BiH u RH. Sudjelovao je u velikim nabavkama oružja i opreme, a Logistički centar u Mandaličinoj ulici br. 17. u Zagrebu važi za jedno od središta međunarodnih krijumčarskih organizacija, te je bio karika u lancu preko koje se prebacivalo mudžahedina u BiH, čime je obrambeni rat u BiH prerastao u rat za islamsku državu. Krajem veljače 1993. god. ostvario je kontakt sa predstavnicima "HEZB-O-ALAHA" glede prebacivanja mudžahedina u BiH. Također se sumnja da se 4.8.1994. god. u Lukavici sastao sa Aleksom Buhom i Vojislavom Maksimovićem i tom prigodom im ponudio razmjenu teritorije Zapadne Bosne (regija Bihać) za područje Istočne Bosne (Foča, Srebrenica, Goražde).
Sudjelovao je na konferenciji za pomoć vojsci Federacije u Ankari pod motom "Obuči i opremi", gdje se zalagao za razoružanje HV i vojske Jugoslavije, a za opremanje Armije BiH sa modernim zrakoplovstvom.

---

BiH - mudžahedini - spoznaje

Dana 14.12.1995. godi. potpisan je mirovni sporazum za BiH u Parizu, gdje su se sve tri strane obvezale da će Aneks l-A Sporazuma, članak III, stav 2. o mudžahedinima provesti u roku od 30 dana od potpisivanja sporazuma, te omogućiti nesmetano napuštanje stranih trupa, individualnih savjetnika, dobrovoljaca i plaćenika sa prostora BiH, koji su sudjelovali u ratnim sukobima. Unatoč preuzetim obvezama, odred "El mudžahid" i dalje ostaje stacioniran u Srednjoj Bosni, a tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH je obećao američkom Predsjedniku da će islamski dobrovoljci u predviđenom roku napustiti BiH.
U više navrata muslimanske vlasti su nastojale prikazati kako su prekinuli veze sa mudžahedinima, ali je IFOR otkrio više "kampova" A BiH (Pogorelica, Fojnica, Sebešić), gdje se vršila klasična teroristička obuka s pripadnicima A BiH, koju su isključivo vodili mudžahedini.
Prema neslužbenim procjenama na području BiH krajem 1995. god. je boravilo oko 2.500 - 3.000 mudžahedina, tj. stranih državljana arapskog podrijetla, koji su bili raspoređeni po postrojbama A BiH. Među istima nalazilo se i oko 15-20 pripadnika terorističke skupine Gamma'at allslamiyah (GIA) i to uglavnom na širem području Zenice, gdje su uglavnom locirani kampovi većine mudžahedina.
Nakon pritiska međunarodne zajednice na muslimansko vodstvo da mudžahedini moraju bezuvjetno napustiti teritorij BiH, poduzete su adekvatene mjere "zaštite", kako od strane muslimanske političke i vojne vlasti, tako i od njih samih. U to vrijeme je u Veleposlanstvu RH, u Sarajevu drastično povećan broj zahtjeva za tranzitnim vizama preko RH za državljane iz islamskih arapskih zemalja, a najviše iz Saudijske Arabije, Sudana, Egipta, Jemena, Pakistana, a također iz Francuske i Engleske.
Tako je u ožujku 1996. god. organiziran odlazak, sa nekoliko autobusa, mudžahedina preko Bihaća i RH, dok veliki broj Arapa ostaje u državi, kao humanitarni djelatnici u humanitarnim organizacijama (IGASSA, Humnitarian Relief Agency, Third World Agency), te kao regularni pripadnici postrojbi A BiH sa ulogom instruktora u kampovima za obuku i kao državljani BiH koje su pravo ostvarili sklapanjem braka sa državljankama BiH.
Visoki muslimanski dužnosnici (general Sakib Mahmuljin) su se pobrinuli da omoguće legalni boravak mudžahedina na prostorima BiH odobravajući im izdavanje osobnih dokumenata, na temelju popisa o sudjelovanju u ratu, a bez prethodnih provjera o identitetu i prošlosti. Većina stranih državljana na ovaj način je lakše došlo do osobne karte i putovnica, nego mnogi građani rođeni u BiH.
Prema nepotvrđenim saznanjima samo u gradu Sarajevu je nakon potpisivanja daytonskog sporazuma izvršilo prijavu u MUP-u najmanje 185 osoba arapskog podrijetla, od čega za polovicu njih ne postoje podaci o državi rođenja i nacionalnosti, te su zavedeni kao Bošnjak, stranac ili nepoznato. Dok druga polovica potječe iz Afganistana, Jordana, Alžira, Egipta, Libanona, Tunisa...
Veliku pozornost svjetske kao i domaće javnosti je izazvalo uhićenje Mehreza Amdounija, bivšeg pripadnika "El mudžahida", te jednog od suradnika najtraženijeg svjetskog teroriste Osame Bin Ladena, koji je u turskoj zračnoj luci uhićen sa putovnicom BiH. Nakon uhićenja u zatvoru je izjavio da mu je žao što nije uspio atentat na Papu prilikom njegova posjeta Sarajevu. Taj je događaj još jednom pokazao povezanost službene muslimanske politike sa islamskim terorističkim krugovima.
Mudžahedini su u BiH dolazili pod plaštem humanitarnih djelatnosti, posjedujući iskaznice raznih humanitarnih organizacija, koristeći putne komunikacije preko RH i HR H-B. Za tu potrebu pronalaze se odani i povjerljivi članovi SDA ili ljudi "po preporuci", određuju se tzv. "punktovi" i uhodani pravci i načini prebacivanja. Svakako najveću zaslugu u ovoj djelatnosti u razdoblju od 1992. - 1993. godine je imao Hasan Čengić, tadašnji imam u zagrebačkoj džamiji, te splitsko središte "Merhameta". U Zagrebu bi bili upoznavani sa trenutnim stanjem u BiH, i to uglavnom od strane imama u zagrebačkoj džamiji, i potom bi se upućivali prema Splitu, a potom kao pratioci konvoja ili pod plaštem djelatnika raznih humanitarnih organizacija prebacivani u tzv. "sabirna centre" u Travniku i Zenici. Sustavno i na razne načine provodili su islamsku fundamentalističku indoktrinaciju nad lokalnim muslimanskim stanovništvom. Kako je rat odmicao, ustrojava se, organizira i jača A BiH, pa su pojedini Arapi počeli formirati svoje vlastite postrojbe, koji su živjeli po islamskim vjerskim običajima, tako da je zabilježen veliki broj slučajeva mnogoženstva. U drugoj polovici 1992. god. i početkom 1993. ove postrojbe su prouzročile niz incidenata i zločina, demonstrirajući silu nad hrvatskim stanovništvom Središnje Bosne, obavljajući prljave poslove tamošnje muslimanske politike. Pred javnošću su se pravdali kako nemaju nikakvih ingerencija nad ovim "paravojnim" postrojbama, te su navodili kako isti nisu pod zapovjedništvom A BiH. Tijekom egzodusa hrvatskog stanovništva, mudžahedini, ali i pripadnici A BiH, su počinili stravične zločine, uslijed čega su mudžahedini i došli na loš glas.
Da je sve rađeno uz direktive iz centrale SDA i umiješanost visokih muslimanskih čelnika očituje se u smjeni Bakira Alispahića direktora AID-a bivšeg ministra MUP-a BiH, te Hasana Čengiće zamjenika ministra obrane Federacije BiH zbog suradnje i veza sa islamistima. Postrojba "El mudžahid" je tijekom svoga postojanja bila izravno podređena predsjedniku predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću, premda je službeno bila u sastavu 3. korpusa A BiH. Na Internetu postoji i video zapis smotre ove postrojbe, na kojoj je bio nazočan i Alija Izetbegović, koji se tijekom svečanog mimohoda rukovao i poljubio sa zapovjednikom postrojbe.

Mudžahedini osumnjičeni za teroristička djela.

1. SALEH NIDAL, rođen 1.3.1970. godine u Jemenu. Isti je obučavan za teroristička djelovanja u Italiji i Francuskoj u periodu od 1986. do 1990. godine. Iz terorističkog kampa u Bologni bježi u BiH, a njegovo izručenje traži interpol Italije zbog terorističkih djela. Pripadnik je terorističke grupe GIA. U BIH je bio u pritvoru zbog osnovane sumnje da je vršio teroristička djela na području BiH, ali sada je njegova adresa i djelovanje nepoznato.
2. KHALIL JARRAYA, sin Ahmeda, rođen 8.2.1969. godine u Usfaj - Tunis. BiH JMBG 0802969190027, osobna iskaznica br. 3110/99, izdata u PU N. Sarajevo, nastanjen u ulici Fehima Bećirbegovića br. 1, po zanimanju student. Pripadnik je Alžirske islamističke terorističke grupe GIA. Iz Bologne pobjegao u BiH gdje je nastavio sa vršenjem terorističkih djela. Na području BiH uhapšen u Hadžićima dana 6.6.1999. godine i bio je u zatvoru u Sarajevu. Dana 5.2.2000. godine istekao mu je pritvor, ali je produžen do 6.4.2000. godine kao ekstradicioni pritvor jer su njegovo izručenje tražili Tunis i Italija koja je od izručenja odustala u studenom 1999. godine, nakon što su vlasti BiH tražili od Italije kompletnu dokumentaciju da bi mu sudili u Bosni i Hercegovini. Nakon isteka pritvora pušten je na slobodu, i za sada je nepoznata njegova adresa stanovanja i aktivnosti kojima se bavi, a moguće je da boravi u Hadžićima kod Sarajeva, a adresa u osobnoj iskaznici je mjesto stanovanja njegovog punca Salihović Rašida. Iz Italije su u BiH došao zajedno sa Saleh Nedalom zv. Hašim, porijeklom Tunižanin, takođe pripadnik europskog ogranka terorističke skupine GIA. U posljednje vrijeme boravi vrlo često na aerodromu u Sarajevu zajedno sa Salihović Harisom.
3. OMAR BEJAOVI, iz Sudana, državljanstvo BiH stekao nakon rata, nastanjen u selu Bočinja općina Maglaj. Dana 27.12.1999. godine u selu Bočinja napao je generala Nordijsko-poljske brigade SFOR-a, nakon čega je bio priveden u prostorije MUP-a Zeničko-dobojske županije, a potom i pušten.

4. LIONEL DUMOND, državljanin Francuske,
5. MOULOND BOUGHELAN, državljanin Francuske i
6. BINIAM ZEFFERINI, rođen u državi Džibuti-Afrika:

Dana 15.2.1997. godine sva trojica skupa su izvršili napad na benzinsku pumpu u mjestu Raspotočje i tom prigodom su ubili bošnjačkog policajca koji se tu slučajno zatekao. Boughelan je ubrzo nakon toga uhapšen i osuđen na kaznu zatvora od 20 godina i upućen je na izdržavanje kazne u KPD Zenica. Dumond i Zefferini su napustili lice mjesta i nakon neuspjele potjere ponuđen im je stan u Zenici koji je bio vlasništvo PU Zenica na korištenje od strane tadašnjeg Ministra MUP-a ZE-DO županije Šemse Mehmedovića. Dana 9.3.1997. godine izvedena je spektakularna akcija pripadnika MUP-a kojom prigodom je Zefferini ubijen na licu mjesta, a Dumond je uhapšen i priveden u Istražni zatvor u Sarajevo, odakle bježi dana 26.5.1999. godine, pet dana prije izručenja Francuskoj koja je tražila njegovo izručenje zbog terorističkih djela na području Francuske. Boughelan je tijekom veljače 2000. godine izručen Francuskoj.
Francuski dio terorističke grupe GIA Boughelan, Zeferini i Dumon se preko milanske veze nakon bijega iz Francuske zbog terorizma i organiziranog kriminala povezuje s tunižanima i svi skupa dolaze u Bosnu i Hercegovinu iz Italije.

LIONEL DUMONT, rođen je 29.1.1971. godine u Roubaixu - Lille, Francuska. Studirao je na univerzitetu u Lillu. Postao je dragovoljac za dugu prekomorsku službu u Francuskoj vojsci, te je dodijeljen 4. puku prekomorske pješadije Perpingan ( istočni Pirineji ), i to dana 4.8.1992. godine. Kao pripadnik Francuskih trupa navodno je sudjelovao u UN operaciji "Vratiti nadu" u Somaliji. Nakon ove operacije kao pripadnik 5. puka prekomorskih mješovitih snaga raspoređen je u Džibuti. U Francusku se vraća u listopadu 1993. godine.

Nakon povratka u Francusku, podnosi molbu u Parizu za angažiranje u nekoj nevladinoj humanitarnoj organizaciji u BiH, a potom odlazi u postaje šef konvoja jedne nevladine organizacije u BiH. Odmah po dolasku u BiH, točnije u srednju Bosnu, priključuje se postrojbi "El Mudžahid", koja je okupljala dragovoljce iz islamskih zemalja.
Prema saznanjima u proljeće 1995. godine odlazi u Francusku radi odmora, gdje traži novine koje bi objavile njegova iskustva iz BiH, što mu polazi za rukom, jer su razgovor sa njim prihvatile lokalne novine "Journal paroissal". Ponovo se vraća u BiH, gdje tijekom druge polovice 1995. godine sudjeluje u borbama na tesličkom i vozučkom kraju.
Početkom 1996. godine, oženio se jednom bošnjakinom, s kojom je jedno vrijeme živio u Zavidovićima, da bi mjesec dana nakon ženidbe napustio BiH, poradi liječenja ranjene ruke. Nakon liječenja počinio je niz kaznenih djela kao što su ubojstva i obračuni sa policijom u Francuskoj i Belgiji, te se vraća u BiH, gdje navodno živi u jednom selu kod Orašca, općina Travnik, a potom u Zenici.

Njegove kriminalne aktivnosti su bile izražene i na područje BiH gdje je dana 15.2.1997. godine sudjelovao u napadu na benzinsku crpku u Raspotočju, općina Zenica gdje je jedan policajac ubijen, nakon čega mu se jedno vrijeme gubi svaki trag.
Uhićen je 9.3.1997. godine, a u Županijskom sudu u Zenici dana 16.7.1997. godine osuđen je na 20 godina zatvora. Kaznu je izdržavao u KPD Zenica do listopada 1998 godin, kada je zbog tuče u zatvoru, Uprava KPD Zenica predložila Ministarstvu pravde BiH da Dumont bude premješten iz Zenice u okružni zatvor u Sarajevu.
Francuska istražna tijela su protiv imenovanog pokrenuli istražne radnje, optuživši ga za seriju oružanih pljački i napada na policiju u Francuskoj tijekom 1996. godine, te su podigle nalog za njegovo uhićenje u jesen 1996. godine. Između ostalog tužiteljstvo u Francuskoj ga te riti za eksploziju u pariškoj podzemnoj željeznici u studenom 1996. godine.
Prema tvrdnjama Francuskih policijskih i sudskih izvora pripadao je radikalnoj islamskoj grupi "Takfir wa hidžra". Početkom rata u BiH prelazi na islam a prioriteti su mu bili pljačke i razbojstva.

Temeljem zahtjeva službenih tijela vlasti Francuske Lionel Dumont je 1.6.1998. godine trebao biti izručen Francuskoj, poradi saslušanja, ali je dana 26.5.1998. godine uz pomoć Edina Džihana uspio pobjeći iz okružnog zatvora u Sarajevu. Nakon bijega više nije uhićen, dok je Džihan nakon tri dana ponovno vraćen na izdržavanje kazne.

7. KARIM SAID ATMANI, porijeklom iz Alžira - falsifikator dokumenata za grupu Alžiraca koji su u SAD optuženi za postavljanje bombi i planiranje terorističkih napada. Isti je dobio bosansko državljanstvo i prvi pasoš 1995. godine sa adresom stanovanja u Sarajevu. U studenom mjesecu 1998. godine deportiran je iz Kanade za Sarajevo, gdje mu je dozvoljeno da ostane iako nije imao važeću putnu ispravu. U lipnju mjesecu 1999. godine u Zenici je dobio novi pasoš. Putovao je u Istanbul sa tim pasošem, a u prosincu mjesecu 1999. godine vratio se u Sarajevo nakon čega mu se gubi svaki trag. Tijekom boravka u BiH radio je u humanitarnoj organizaciji.

8. AHMED RASSEM, je dana 14,12.1999. godine uhapšen na američko-kanadskoj granici sa velikom količinom eksploziva i eksplozivnih naprava. Prije na par dana nego što je uhapšen posjetio je BiH. U BiH se zbližio sa Atmanijem.

9. KHALIL DEEK, boravio je u BiH tijekom rata. Uhapšen je u Jordanu u prosincu 1999. godine pod sumnjom da je učestvovao u planiranju postavljanja eksplozivnih naprava u turističkim naseljima.
10. HAMID AICH, posjeduje bosansko državljanstvo. U Kanadi je živio u isto vrijeme kad i Atmani, a radio je za humanitarnu organizaciju zajedno sa OSAMA BIN LADENOM. U SAD osumnjičen za organiziranje terorističkih napada.
11. ABU MALI, (AMER KATEBAT AL MUDŽAHEDIN ABU MALI) porijeklom iz Egipta. Predvodio je odred 'alahovih ratnika', brigadu "AMER", u sastavu Armije BiH. Njegov štab je nakon dolaska iz Egipta bio prvo u Travniku, a potom u Zenici. Vršio je obuku mudžahedina kao instruktor. Isti se smatrao liderom mudžahedinske zajednice u Bočinji kod Maglaja. U ožujku 1998. godine je napustio BiH i otputovao je u nepoznatu zemlju. Prema saznanjima bio je u Čečeniji gdje se borio na Čečenskoj strani protiv Rusa. Navodno je zbog njega prekinut program MPR - opremi i uvježbaj u BiH. Prema nepotvrđenim saznanjima od 20.10.2000. godine isti se nalazi na području općine Zenica, u mjestu Lukovo Polje.

12. MEHREZ AMDOUNI, bivši stanovnik sela Bočinja i pripadnik mudžahedinske organizacije. Uhapšen je u Istambulu sa bosanskom putovnicom i optužen za falsificiranje i posjedovanje ukradene robe.
12. AHMED ZUHAIRI zvan HANDALA, porijeklom iz Saudijske Arabije. Osumnjičen i osuđen za postavljanje eksplozivne naprave u Mostaru dana 18.9.1997. godine, te je u Kantonalnom sudu u Zenici osuđen na 10 godina zatvora. Nakon toga je pobjegao iz BiH. Oženjen je muslimankom iz sela Kokići, općina Jajce, gdje mu živi punac (selo smješteno u planini i bliže je Donjem Vakufu).
13. ALI AHMED ALI HAMAD zvan ALIJA, star 29 godina, porijeklom iz Bahreina, u BiH došao 1992. godine. U Kantonalnom sudu u Zenici osuđen na 8. godina zatvora zbog suučesništva u postavljanju auto bombe u Mostaru. Navodno se, 12.4.2000. godine u zatvoru KPD Zenica zbio pokušaj trovanja Alije tako što mu je stavljen otrov u coca colu.
14. NEBIL ALI ALI HILA zvan ABU JEMEN, star 23 godine, porijeklom iz Jemena, student književnosti, bivši pripadnik Armije BiH, osuđen na 5 godina zatvora zbog pomaganja Handali i Aliji u montiranju i odvoženju auto bombe u Mostar.
15. KALED EL SEJF zvan SULEJMAN, oslobođen optužbe za sudjelovanje u postavljanju autobombe u Mostaru, nakon što je u istražnom zatvoru KPD Zenica proveo godinu dana.
16. ABDULLAH BA AWRA zvan HUSEJFA, rođen 1974. godine u Kuvajtu. Oslobođen optužbe za sudjelovanje u postavljanju autobombe u Mostaru nakon što je u istražnom zatvoru KPD Zenica proveo godinu dana. Za odvjetnika je uzeo zeničkog Srbina Danila Stijovića.
17. HUSEIN ENGIN, rođen 26.10.1970. godine, u Sanilurfi, u Turskoj. Pripadnik je Armije BiH od 15.6.1992. godine do 20.6.1995. godine u 4. korpusu ABiH, VJ 6321 Bradina. Osumnjičen je za atentat na Jozu Leutara, a dana 2.4.1999. godine priveden je u PU Kiseljak. U vikendici na Kobiljači u kojoj je boravio pronađeno je velika količina naoružanja i eksploziva. Enginu je određen pritvor od 30 dana i podnesena je kaznena prijava za nezakonito držanje naoružanja zbog čega je i osuđen na godinu dana zatvora. Sudjelovanje u atentatu na bh ministra Jozu Leutara nije dokazano. Tijekom 1999. godine zajedno sa još trojicom pripadnika A BiH činio razbojstvo, nakon čega je bio u bijegu, ali je nedugo zatim uhićen.

18. ABU HAMZA - INAD TAHA ALVEJDŽAN - rođen 1964 g., u bivšu Jugoslaviju došao je 1985 godine. Živio je u Beogradu, studirao medicinu u Zagrebu, a potom u Sarajevu. Godine 1992. uključuje se u odred "El Mudžahid". Oženjen je muslimankom i imaju sedmero djece. Predsjednik je mjesne zajednice Bočinja i poslanik u OV Maglaj. Dana 29.7.2000. godine (subota) gostovao je na TV OBN, a razgovor sa njim vodio je novinar OBN Bakir Hadžiomerović.
19. EJMAN ABU ABDULRRAHMAN, porijeklom iz Sirije, živi u
Bočinji i prvi je Hamzin suradnik.
20. ABU HAMZA -porijekolom Egipćanin, sada navodno u Engleskoj. Vođa svim grupama koje su poslije 1995. godine formirane u BiH. Osnivač je sekte "TAKVIM VE HIDŽRA" koji svoje neistomišljenike naziva KJAFIRIMA - NEVJERNICIMA i osuđuje ih na smrt. Svi pripadnici grupe su imali dosjee za kriminalna i teroristička djela i za njima su bile raspisane tjeralice interpola. ABU HAMZA je došao iz Egipta i bio autoritet Francuzima i Tunižanima u grupi. U jednoj akciji u Afganistanu navodno je ostao bez ruke i oka. U Bosnu je došao u svojstvu Emira - vođe, svim članovima grupe "Takfir ve hidžra".

21. ABU HAMZA - KARRAY KAMEL BIN ALI, sin Alije i majke Halime, rođen 19.11.1966. godine u Tunisu. Početkom rata oženio se muslimankom iz sela Mehurići-Orašac, općina Travnik. Bio je nastanjen u Gučoj Gori, općina Travnik. Jedan je od najpoznatijih bjegunaca za kojim je prije tri godine raspisana tjeralica od strane F MUP-a, a potom i Interpola zbog sumnji da je počinio različita kaznena djela na području Zenice i Travnika. Isti je uhićen u Njemačkoj i po zahtjevu Kantonalnog suda u Zenici deportiran je u BiH 12.10.2000. godine. Između ostalog optužen je za ubojstvo Egipćanina Hishama Diaba 17. siječnja 1997. godine, ispred Islamskog balkanskog centra u Zenici (bivše kino "Metalurg") zbog čega je pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Zenici osuđen na 12. godina zatvora. Isto tako umješan je u ubojstvo bošnjačkog policajca u mjestu Raspotočje, zajedno sa Dumonom i Bougelanom, koji su za to osuđeni na po 20 godina zatvora. Prema nepotvrđenim saznanjima isti je u vrijeme svoga boravka na području BiH od 1992. godine do 1998. godine koristio mnoga imena i na ista imao putne isprave: EL AKIL ABDELLAH AHMED, sin Abdele, rođen 10.10.1964. godine u mjestu Taiz, država Jemen; BEGA KAMEL, rođen 10.10.1964. godine u Tripoliju, država Libija; EL FAIZ RACHID, rođen 15.11.1966. godine; AHMED ABU JASIR WASHIL, rođen 1971. godine u Dhamaru, država Jemen; REBUAR RAZA, rođen 20.4.1970. godine u Sulaimaniyi; HABIB ZEYTUN, rođen 15.11.1966. godine u Tripoliju, Libija; MOURAD KHALID, rođen 26.1.1969. godine u Saint Martinu, država Heres.

22. ALI REZA BAJAT, pripadnik Iranske obavještajne službe "VEBAK", i specijalista za Balkan, a potom načelnik Iranske vojne obavještajne službe MOIS. On je tvorac centra za obuku mudžahedina i bosanskih terorista u mjestu Pogorelica kod Fojnice. Uživao je veliko povjerenje muslimanske vlade u Sarajevu, čiji su pojedini članovi bili njegovi suradnici. Prvu diverziju Bajatovi specijalci izveli su 1992. godine napadom na vojarnu JNA u Mostaru, a jednu od posljednih i to neuspjelu počinili su u Rijeci kada je pokušan atentat na Fikreta Abdića. Isti je bio glavni koordinator posla u radu centara za obuku terorista u Iranu i Turskoj u logorima "Ali Abad", "Bande Amir" i "Uria", kao i logora "Imam Ali" u blizini Teherana.
23. MOHAMED PUR SALEH, visoki oficir Iranske tajne službe VEBAK, je navodno 1996. godine nekoliko dana prije atentata na Nedžada Ugljana viđen u Sarajevu. Stoga moguće da je likvidacija Ugljena povjerena baš njemu.

24. - MOURAD DHITA, porijeklom Alžirac; MOURAD BEDREDINE; LAHOURI HADUD; NAJMEDDINE HOUAACHI; BRAHIM MAHDI; FETAH KAMEL; VAMIN RECHEK; MUSTAPHA ROUBACI; MUSTAFA VASARI; HAMED AICH; MAMDOUH JABALLAN i LIONEL DUMONT - skupina osoba stranog porijekla koja je skupa ušla na područje Zeničko-Dobojske Županije, listopadu 2000. godine. Znakovito je da su došli nakon uhićenja ABU HAMZE u Njemačkoj i njegovog izručenja BiH i pritvaranja u KPD Zenica.
25. MURIS LJUBUNČIĆ, bivši pripadnik odreda "El Mudžahid", sada jedan od urednika u muslimanskom listu "Saff". Tijekom 1999. godine dva puta protiv njega je vođen kazneni postupak za kazneno djelo terorizma. Kantonalni sud u Travniku je tijekom 1999. godine oslobodio Murisa Ljubunčića odgovornosti za ubojstvo policajca Ante Valjana i pustio ga slobodu nakon što je u pritvoru proveo od 25.9.1998 godine do 16.9.1999. godine.
26. Dana 24.5.1999. godine Općinski sud u Bugojnu osudio je za počinjeno kazneno djelo izazivanje opće sigurnosti i imovine, zbog postavljanja eksplozivne naprave pred obiteljsku kuću povratnika hrvatske nacionalnosti Ive Mrše sljedeće osobe: ASIM RAMUU zvanog TALHA, kazna zatvora od 3 godine i 6 mjeseci; ENVER DELIĆ, kazna zatvora od 3 godine; EDIN MRKONJA, kazna zatvora od 3 godine; ENES KOKIĆ, kazna zatvora od 3 godine; HIDAJET BEGOVIĆ, kazna zatvora od 2 godine i 6 mjeseci; MESUD JAŠAREVIĆ, kazna zatvora od 2 godine i 6 mjeseci i MUHIDIN OMANOVIĆ na kaznu zatvora od 3 godine. Ni jedna od osuđenih osoba nije izdržala kaznu u cijelosti već su im kazne smanjene ili su pomilovani i pušteni na slobodu.

27. Dana 10.11.2000. godine oko 14,00 sati preko graničnog prijelaza na zračnoj luci Sarajevo, letom iz Istanbula u BiH je doputovao Khaled Al Safani. Imenovani je porijeklom iz Jemena, državljanin je BiH i posjeduje putnu ispravu BiH broj 0931314. Sa njim je u BiH doputovalo i pet članova njegove obitelji i to: Hadžar Al Safani; Nura Al Safani; Afnan Al Safani, posjeduje putnu ispravu BiH broj 0931313; Merwa Al Safani, posjeduje putnu ispravu BiH broj 11620'17. Khaled Al Safani ima dvojno državljenstvo - Jemen i Bosna i Hercegovina, skupa sa obitelji deportiran je iz Kuvajta zbog navodne povezanosti sa Osama Bin Ladenom. U mjestu Lukovo Polje, općina Zenica u posljednje vrijeme uočeno pojačano nastanjivanje osoba arapskog podrijetla, koje su deložirane iz kampa u mjestu Bočinja, općina Maglaj. Na ovoj lokaciji je kupljen veći broj kuća od strane ovih osoba, koje su se u njima stalno i nastanile sa obiteljima. U Lukovom Polju se nastanio i Khaled Al Safani sa obitelji.

---

ISLAMSKI RATNICI U BIH

. Dolazak i lociranje mudžahedina u BiH tokom rata

Nakon izbijanja rata u BiH, gotovo svi mudžahedini iz arapskih i islamskih zemalja u našu zemlju su prispjeli preko Hrvatske. Najviše ih je dolazilo preko humanitarnih organizacija, što znači da im je Ministarstvo vanjskih poslova RH moralo izdati dokumente za kretanje po Hrvatskoj. Navodno, imena navedenih lica (lažna ili prava), nalaze se u MVP-u RH, gdje postoje podaci za svakog od njih uz fotografiju. Isto tako, prije nego što je ponovno otvorena sarajevska zračna luka, mudžahedini su iz BiH odlazili preko Hrvatske, što su tajne službe u RH dokumentirale i arhivirale, te se znaju moguća mjesta odlaska.
Početkom rujna 1992. u BiH je stiglo 250 mudžahedina iz Turske, Irana, Bahreina i Katara. Prvi dokazi o prisustvu mudžahedina u BiH registrirani su u lipnju 1992. godine na području Viteza, gde su ih zarobili Hrvati sa tog područja. Drugi slučaj je zabilježen početkom listopada iste godine kod Maglaja.

Mudžahedine u BiH je, prema pojedinim informacijama, navodno, "uputio" tadašnji potpredsjednik Vlade BiH, Muhamed Čengić, koji se nalazio u Turskoj, sa zadatkom da Vladi otuda šalje oružje, municiju i pomoć u ljudstvu.
Dolaskom na područje BiH, mudžahedini su raspoređivani u tzv. Muslimanske obrambene snage (MOS), gdje su im povjeravana mjesta instruktora, komandanata i vjerskih komesara. Kada nisu ratovali, radili su na širenju Islama među lokalnim stanovništvom, na striktnom poštivanju njegovih pravila i izvornom tumačenju Kurana. Osim mudžahedina iz arapskih i drugih islamskih zemalja, ove jedinice popunjavane su i domaćim Muslimanima, koji su postali mudžahedini, pošto su prethodno prošli odgovarajuću vjersku obuku. Najveće mudžahedinske jedinice bile su skoncentrirane pretežno u Zenici, Travniku i okolini.

Pretpostavlja se, da je najveći broj ovih lica, koji su stigli u BiH, bili aktivni pripadnici raznih militantnih islamističkih skupina. Prema saznanjima Službe, najveći broj njih je došao iz Afganistana, Jemena, Alžira, Egipta, Tunisa, kao i drugih Arapskih zemalja. Većina njih je sa sobom donijela ratno iskustvo s nekog od "islamskih kriznih žarišta". Pri prijelazu granice najčešće su se predstavljali kao humanitarni radnici ili su pak imali diplomatske putovnice. Prema podacima UNPROFOR-a, u tom vremenu je došlo oko 3.000 islamskih boraca. Postoje spekulacije, da je njihov dolazak i prisustvo vezan za financijsku podršku arapskih zemalja BiH, ali te pretpostavke nisu potvrđene.

"El Mudžahid"

Formiranje jedinice EI-Mudžahid, započima odmah po dolasku dobrovoljaca iz arapskih zemalja. Jedinica El Mudžahid, je bila formalno dio 7. muslimanske brigade u okviru 3. korpusa ARBiH. Izetbegović je bio počasni komandant ove jedinice. Predsjedništvo BiH je 1993. godine naredilo, da svi dobrovoljci u ARBiH, imaju pravo na državljanstvo, a prema zvaničinim podacima, 741 osoba porijeklom iz A/A zemalja je dobila BiH pasoš.

Odmah po dolasku u BiH, dobrovoljci iz arapskih zemalja, dolaze na ideju stvaranja kampova u BiH. Veliki centri za obuku i boravak mudžahedina bili su sagrađeni u selu Arnauti, šest kilometara od Zenice prema Kaknju, u bivšem omladinskom naselju Nemila, u odmaralištu zeničke željezare Bistričak, u školi u Stranjenima, Crkvici i selu Kasapović. Primjećivani su sve češće i sve više u Zenici, Tuzli, Cazinskoj krajini, kod sela Gornja Koprivna i Zlopoljac, te u okolini Tešnja i Breze.
Svojim dolaskom u BiH oni su "zaposjeli" tri glavna regionalna centra Travnik, Zenicu i Bugojno. Razmještaj kampova u kojima su boravili Arapi, prema pojedinim ocjenama, bio je takav da "pokriva" regionalne centre i važnije prometnice. Glavni "nastavni centar" nalazio se u Mehurićima (Travnik). Rostovo (Bugojno) pokrivalo je komunikaciju Bugojno-Travnik. Opara (Novi Travnik) je pokrivala komunikaciju N. Travnik - Gornji Vakuf. Počulica i Kruščica (Vitez) pokrivale su komunikaciju N. Travnik-Busovača.

NC (Nastavni centar) "Dobrinja" je tokom rata, tj. u periodu 25.01.1993. - 25.11.1993.g., na području općine Visoko egzistirao kao poligon za obuku omladine. Nastavni centar "Dobrinja" bio je smješten u osnovnoj školi u mjestu Dobrinja, općina Visoko (granica općina Visoko i Kakanj), u kojem je u gore navedenom periodu vojnu obuku, u pet generacija, završio 401 polaznik. U NC "Dobrinja" vršena je obuka u rukovanju oružjem, minama, kao i obuka u bliskoj borbi, gdje su polaznici navedenog Centra poslije završene obuke odlazili u razne jedinice A RBiH, kao i u jedinicu "El mudžahid".
Abd Al Rahman 1, poznatiji kao Anwar el Shaaban, bivši je vođa terorističke organizacije Al Gamaaal Islamije i jedan je od vođa mudžahedina u BiH. Al Rahman je do pogibije u BiH bio emir jedinice El Mudžahid. Poginuo je u zasjedi kod Žepča.

Abu Meali, rođen je 25.06. 1969. g. u Alžiru. U BiH je došao početkom 1992. godine. U toku agresije bio je zapovjednik-emir jedinice "El Mudžahid". Bio je veoma popularan i karizmatičan među mudžahedinima, ali i veoma zagonetna ličnost. Dok je boravio u BiH ostvarivao je veliki broj kontakata sa licima iz Italije, arapskih zemalja, SAD i Hrvatske, a registrirani su i njegovi kontakti sa predstavnicima HVO, radi nabavke MTS-a i oslobađanja zarobljenih A/A državljana. Sudska svjedočenja, policijski izvještaji i razgovori pokazuju da je Abu Meali prikupljao regrute sa Zapada i muslimanskih zemalja da bi stvorio infrastrukturu buduće terorističke organizacije. U francuskim sudskim dokumentima stoji da je Meali vođa terorističkih ćelija u Bosni, Pakistanu i Afganistanu. Abu Meali je napustio BiH 24. jula 1999.g odlazeći sa svojom bosanskom porodicom u neku vrstu, dobrovoljnog izgnanstva, nakon što je američka administracija i nekoliko zapadnih država tražile "odlazak ove grupe, koju je CIA zapazi la kao prijetnju sigurnosti sarajevske konferencije" (Konferencija Pakta za stabilnost i saradnju u Jugistočnoj Evropi održana u Sarajevu 1999.g). Predpostavalja se da Abu Meali trenutno boravi u Afganistanu pod okriljem Bin Ladenove organizacije Al Kaide. Ima indicija da je Abu Meali bio u tijesnoj vezi s organizacijom Aktivna islamska omladina. Tvrdi se da je i nedavno uhapšeni Alžirac Abd Allah, bio desna ruka Abu Al Mealija.

Ebu Haris, glavni organizator okupljanja lokalnog stanovništva i tada protjeranog bošnjačkog stanovništva, prvenstveno sa područja Jajca, Viteza, Novog Travnika i dr., uz prethodnu njihovu jaku vjersku indoktrinaciju, a također je ostvarivao logističku podršku kampovima, putem raznih stranih humanitarnih organizacija porijeklom sa A/A prostora.

Mustafa Kamel Suleiman, bivši je pripadnik brigade "El Mudžahid", koji je napustio BiH, ne čekajući da mu se oduzme državljanstvo i bude deportiran u svoju zemlju. Prema riječima Kamela, navodno, za sukobe sa HVO-om, oružje i ljudi u BiH stizali su preko Albanije, Makedonije, Kosova i Crne Gore. U vezi revizije državljanstava, Mustafa Kamel iznosi podatak "da su oni u BiH unijeli 200 milijuna dolara gotovine, kako bi pomogli muslimanima u Bosni, kako je nalagala vjerska dužnost".

Mehrez Adouni, bliski suradnik Osame bin Ladena, uhapšen na aerodromu u Istambulu 9. septembra 1999. godine sa pasošem BiH. Adouni je došao u BiH maja 1993. godine. Bio je pripadnik jedinice "El Mudžahid" do maja 1995. Državljanstvo BiH zatražio je 18. decembra 1997. godine i pasoš dobio za pet dana. Postoje sumnje da je Adouni bio umiješan u pripremu atentata na Papu Ivana Pavla II, kada je prilikom njegove posjete Sarajevu otkriven eksploziv, ispod jednog mosta u sarajevskoj općini Novi Grad.

Lionel Dumond, Alžirac sa francuskim državljanstvom, koji je kao što je poznato pobjegao iz sarajevskog zatvora u maju 1999. godine, pohađao je vojnu obuku u jedinici "El Mudžahid", pripadnik je Oružane Islamske grupe (GIA) , najtraženiji je njen član na ovim prostorima.

Saida Atmani Karim, pohađao je vojnu obuku u jedinici "El Mudžahid", pripadnik je Oružane Islamske grupe (GIA), veteran i invalid bosanskog rata, ranjavan više puta u toku borbi, imao državljanstvo BiH, a nakon njegovog izručenja Francuskoj, u Bosni je ostala njegova porodica.

Fateh Kamel, pohađao je vojnu obuku u jedinici "El Mudžahid", pripadnik je Oružane Islamske grupe (GIA), na početku rata boravio u BiH, bio ranjen u nogu i prebačen u bolnicu jedinice "El Mudžahid", imao državljanstvo BiH, anakon njegovog izručenja Francuskoj, u BiH mu je ostala porodica.

Moloud Bouguelan, pohađao je vojnu obuku u jedinici "El Mudžahid", pripadnik je Oružane Islamske grupe (GIA).

Omar Zemmria, pohađao je vojnu obuku u jedinici "El Mudžahid", pripadnik je Oružane Islamske grupe (GIA).

Zoheir Choulah zvo Abdul Berr, veteran i invalid bosanskog rata, ranjavan više puta, imao državljanstvo BiH. Nalazi se na izdržavanju petogodišnje kazne u Francuskoj. Oduzeto mu je bh.državljanstvo.

Durmo Eslam, porijeklom iz Egipta, deportiran u Egipat, također je jedan od pripadnika jedinice "El Mudžahid".

El Misri Imad, državljanin Egipta, bio pripadnik jedinice "El Mudžahid". Porijeklom je iz Egipta, a pravi identitet mu je Osama Ahmed Faragallah. Uhapšen je i deportiran u Egipat.

Abdulah Essindar, država Jemen, za njim raspisanam potjernica zbog auto-bombe u Rijeci 1995. godine. Pripadnik zajednice u Bočinji.

Imad AI Husin, porijeklom iz Sirije, rukovodilac zajednice u Bočinji. Oduzeto mu bh državljanstvo 2001. godine.

Karray Kamel Ben Ali zv. Abu Hamza, porijeklom iz Tunisa, jedan je od organizatora antihrvatskog terorističkog vala u Srednjoj Bosni. Nalazi se na izdržavanju zatvorske kazne u KP Zenica zbog ubistva "Abu Velida" u sječnju 1997. godine. Koristio je različite identifikacione podatke. Oduzeto mu bh. državljanstvo 2001. godine.

Ali Ahmad Ali Hamad, početkom 1991. godine dolazi u BiH preko Njemačke i Hrvatske. U periodu 1992.-1995. godine bio pripadnik jedinice "El Mudžahid". Tokom 1990. i 1991. godine bio pripadnik Bin Ladenovih snaga u Afganistanu. Nalazi se na izdržavanju zatvorske kazne u Zenici zbog podmetanja auto-bombe u Mostaru 1997. godine.

Abu Mina, prema saznanjima Službe bio zadužen za "bezbjednost i specijalne zadatke" u jedinici "El Mudžahid". Porijeklom je iz Egipta, oduzeto mu je bh. državljanstvo.

Abu Aid, boravio je na području Zenice 1994.-95. godine i izvjesno vrijeme bio pripadnik jedinice "El Mudžahid" u kojoj je bio zadužen za spravljanje i korištenje minsko-eksplozivnih sredstava. Također je bio angažiran za obuku pripadnika navedene jedinice. Stvarni identitet mu nije poznat.

Hodžić Mirsad zvo "Džafer" (Hany Talat Abd-EI-Fattam Abdalla), porijeklom iz Egipta, oženjen državljankom BiH, nastanjen u Travniku. Tijekom rata bio je pripadnik jedinice "El Mudžahid", a dovodi se u vezu sa nabavkom i švercom naoružanja, na sudu u Zenici osuđivan zbog djela razbojništva.

. Mudžahedinska zajednica Bočinja

Bataijon "El Mudžahid" je raspušten 1996., pod pritiskom SAD-a, a 7.muslimanska brigada je raspuštena ubrzo poslije toga. Neki bivši mudžahedini su se naselili u selima centralne Bosne, gdje su ponekad ugrožavali sigurnost SFOR-a i možda bili odgovorni za zločine protiv povratnika Hrvata i policije. Razasuli su se kada su 2001. godine morali napustiti posjede koji su pripadali povratnicima Srbima. Sada kruže glasine, da se određeni broj bivših mudžahedina koncentrirao u "strateškim" područjima Federacije, npr. blizu željezničke pruge Sarajevo-Mostar.

Dio arapskih dobrovoljaca je i po prestanku ratnih neprijateljstava nastavio živjeti u BiH, ati ovaj puta u svojstvu BiH državljana i sa BiH putovnicom. Uglavnom se naseljavaju na područje Bočinje, općina Maglaj gdje formiraju svoju zajednicu. U vezi sa formiranjem zajednice u Bočinji, jedan od pripadnika jedinice "El Mudžahid" navodi, da su u obnavljanje Bočinje uložili oko 100 milijuna dolara. Navedena sredstva su uložena u gradnju ambulante, farme, tvornice, džamije, škole i obnovu poljoprivrede, ali da su nakon svega ipak morali iseliti. I dok su oni obnavljali Bočinju tadašnji dužnosnici F BiH, su po riječima Mustafe Kamela znali da mudžahedini moraju napustiti Bočinju, ali ih nisu htjeli upozoriti ili na neki način pomoći.

Prema nekim podacima, istovremeno je, registrirano kako mudžahedini s područja BiH odlaze na druga krizna žarišta po svijetu (Čečenija, Alžir, Afganistan), "obogaćen i" za novo ratno iskustvo, ali i za sljedbenike regrutirane među domicilnim muslimanima, većinom među populacijom od 16 do 25 godina.
U proljeće 1995. godine, grupa Bošnjaka, koji su se nalazili u odredu "El Mudžahid", formirala je organizaciju Aktivna islamska omladina (AIO). Navedeni su smatrali da "primjetno islamsko buđenje treba nastaviti i u miru, na jedan organiziran i pravno uokviren način". AIO je nastala s ciljem da "Islam zauzme mjesto koje mu pripada u životu pojedinca, porodice i društva ukupno, a da islamska omladina postane kvalitetan faktor u bosanskohercegovačkom društvu". U okviru ove organizacije jednu grupu čine lica porijeklom iz A/A zemalja i državljani BiH, koji su jedno vrijeme boravili u Bočinji, a ta se grupa naziva "Bedr-Bosna". Drugu grupu čine zagovornici tradicionalnog sufizma, a naša saznanja ukazuju na očiglednu netrpeljivost između ove dvije grupe.

Trenutno stanje oko boravka mudžahedina u BiH

U nekim od analiza urađenih nakon terorističkih napada na SAD, procjenjuje se da u BiH sada živi između 100 i 200 mudžahedina iz islamskih zemalja. Navodi se da su i nakon rata u BiH postojali kampovi za njihovu obuku, uz konstataciju da ta obuka nije bila usmjerena protiv SFOR-a, već da se "islamski ratnici pripreme za neko novo ratište".
Također se ocjenjuje, da "SDA još uvijek ima jak utjecaj" na ovu problematiku, te da "Islamski fundamentalisti profitiraju, jer se nalaze pod patronatom uticajnih i istaknutih bosanskih političara i biznismena, kao što su Alija Izetbegović i Hasan Čengić, jedan od najmoćnijih pojedinaca u Bosni". Isto tako se dodaje "da oni još uvijek imaju uticaj na Vladine institucije, policiju i sistem školstva". Ocjenjuje se da su lideri SDA preko lokalnih vjerskih vođa i dalje u poziciji da informišu, utiču i, čak, manipuliraju islamskim dijelom bosanske zajednice.

Najradikalniji pripadnici jedinice "El Mudžahid" iz BiH

Pezo Adnan, je lice koje trenutno obnaša dužnost predsjednika AIO. Pezo je tokom rata, prema raspoloživim saznanjima, kraći period bio pripadnik jedinice "El Mudžahid", a u više navrata kratkotrajno je boravio u Bočinji.

Bušatlić Abdusamed, obnaša jednu od rukovodećih funkcija u centrali u sarajevskoj podružnici AlO, a ujedno je zaposlen i u nedjeljniku "Satr''. Tokom 2000. godine, izdiferenciran je kao član užeg rukovodstva AIO. Tokom ratnih dejstava u BiH, bio je pripadnik Armije BiH, da bi u odredu "El mudžahid" bio angažiran u periodu 1994-95. godine. Jedan period živio je u Bočinji, kao i u općini rođenja, Gornji Vakuf.

Kabahija Nermin, glavni je urednik časopisa "Saff''. Tokom rata u BiH, bio je pripadnik jedinice "El Mudžahid", da bi prema raspoloživim saznanjima, u više navrata u dosadašnjem periodu boravio u Bočinji.

Sinanović Kemal, član je sarajevske podružnice AIO. U izuzetno bliskim odnosima je sa Musa Sanjinom, te Khaled Barakatom i drugim državljanima Egipta, koji su na području BiH sačinjavali grupu lica u vezi sa Anwarom El Sayed-om. Prema raspoloživim saznanjima, tokom agresije na BiH, bio je pripadnik jedinice "El mudžahid", da bi nakon rata u više navrata zajedno sa Karačić Nerminom, pomenutim Kabahija Nerminom, Begić Hajrudinom, Matoruga Elvirom i drugim, boravio određeni vremenski period na području Bočinje.

Begić Hajrudin, je septembra 1995.g. sa još 18 lica, između kojih, Musa Sanjin, Sinanović Kemal, i drugi, preko Igmana - Pazarića - Kiseljaka - Bilalovca i Visokog prešao u Zenicu. Po dolasku u Zenicu, u kasarnu u krugu fabrike "Vatrostalno" (gdje je tada bio smješten odred "El mudžahid"), završava kurs vjerskog sadržaja po nadzorima pripadnika AIO, koji je trajao oko mjesec i po dana, nakon čega je završio i pješadijsku obuku također u trajanju od mjesec i po dana. Begić Hajrudin je tokom 1996.g. boravio u Bočinji, gdje se u tom vremenskom periodu održavao susret članova AIO iz cijele BiH.

Karačić Nermin, predsjednik je suda časti u sarajevskoj podružnici AIO, sklon incidentima i prijetnjama. Trenutno radno angažovan u udruženju građana "Furqan". Imenovani je identifikovan kao pripadnik jedinice "El mudžahid", odnosno kao lice koje je boravilo u Bočinji.

Mehić Miralem, tokom rata, jedno vrijeme je bio angažiran u jedinici "El Mudžahid", i boravio je u selu Bočinja, općina Maglaj. Kroz angažman u navedenoj
jedinici, završio je edukativne kurseve iz oblasti islamskih znanosti.

Elvedin Imširević, tokom 1994/95 bio je pripadnik odreda El Mudžahid.

Nedim Haračić, prošao je specijalnu obuku u mjestu Orašac u Travniku, a prema raspoloživim saznanjima trenutno se nalazi u Jordanu.

Mehmed Buljubašić, prošao je obuku organiziranu u mjestu Bilmišće, općina Zenica 1994. godine. Bio je pripadnik odreda "El Mudžahid" u periodu 1994 -1995. godina, više puta je ranjavan.

Nasuf Bušatlić zv. Abu Talib, bio pripadnik odreda "El Mudžahid" i koristio ime Abu Samed. Isti od 1997. godine se preseljava u Sarajevo gdje dobija na korištenje porodičnu kuću od Visokog Saudijskog komiteta.

Malik Bašić- Abdumalik, tokom trajanja obuke članova AIO na Orašcu, Travnik, bio angažiran kao prevodilac sa arapskog na bosanski jezik. Isto tako, tokom trajanja navedene obuke, posebno se zbližio sa instruktorom Imad El Misirijem, iz Egipta.

Suša Samir, raspolažemo saznanjima da je navedeni tokom 1993.g. bio član komande Nastavnog centra Dobrinja, gdje je vršena obuka u rukovanju oružjem, minama, kao i obuka u bliskoj borbi, s tim da su polaznici navedenog centra poslije obuke odlazili u razne jedinice ARBiH, a ponajviše u jedinicu "El Mudžahid" u Zenicu.

Bijedić Kenan, bio u jedinici "El Mudžahid". S obzirom na starosnu dob, Bijedić se u početku nije angažovao u neposrednim borbenim akcijama, sve do oslobađanja Vozuće. Kao i većina pripadnika ratne jedinice, Bijedić je teško podnio pogibiju duhovnog vođe "El Mudžahida" i njegovih saradnika u oružanom napadu pripadnika HVO izvršenog 14.12.1995.g. kod Žepča. U više navrata je boravio u Bočinji. Zbog svog statusa u društvu, u grupi je nezadovoljnih pripadnika "El Mudžahida", posebno je nezadovoljan odnosom razvijenog svijeta prema muslimanima, zbog čega se dobrovoljno kao instruktor borilačkih vještina angažuje u kampovima za obuku pristalica "svetog rata". Zajedno sa 15-tak pripadnika njegove ratne jedinice 05.05.1999.g. iz Visokog je otišao na Kosovsko ratište. Nakon povlačenja VJ sa tog područja 11 pripadnika "El Mudžahida" se vraća u ranija prebivališta u FBiH, a četvorica odlaze u Istambul, među kojima je i Bijedić. Njihova namjera je bila da se angažuju na Čečenskom ratištu, ali se prema Bijedićevom iskazu prezentiranom u intervju emitovanom početkom 2001.g. putem više TV stanica, odustalo se od te namjere. U tom periodu u Istambulu je zbog veza sa međunarodnim terorizmom uhapšen Mehrez Amdouni, jedan od komandanata Bijedićeve ratne jedinice, s kojim je i nakon agresije navodno ostao blizak.

Dlakić Adnan, je završio obuku u Nastavnom centru Dobrinja, Visoko, atokom ratnih dejstava bio je pripadnik jedinice "El Mudžahid".

Agić Nedžad, prošao obuku u Nastavnom centru Dobrinja, Visoko. Učesnik vježbi sa naoružanjem tokom 1997.g. u rejonu sela Prhovo i Kondžilo, te svjedok odbrane u sudskom procesu za počinjenje terorističke akte, protiv Murisa Ljubunčića. Bivši stanovnik Bočinje.

Breščić Zijad, učesnik obuke u selu Laze i obuke u Kondžilu, lice sklono činjenju krivičnih djela. Prošao je i obuku u Nastavnom centru Dobrinja, Visoko. 1995.g. pristupio jedinici "El Mudžahid", gdje ostaje sve do decembra iste godine. Tokom 1999.g. pokušao otići u Čečeniju preko Turske, ali je vraćen sa graničnog prijelaza u Gruziji.

Mihaljević Šemsudin, početkom ratnih dešavanja na Kosovu (1999.g.), otišao na Kosovo u cilju priključenja UČK. Također, završio je obuku u NC "Dobrinja", Visoko.

Hasić Edin, prošao obuku u Nastavnom centru Dobrinja, Visoko. Učesnik obuke u selu Kondžilo, mogući izvršilac više brutalnih napada na stanovnike sela u okolini Visokog tokom 1993. i 1994. godine.